Kada smo susreli dobre duhove ponovo zaboravljenog kraja, ratom devastirane i potresom razrušene Banije, opremali su kuće namještajem. Trenutno rade na dvije stalne kuće i dvije štale te dodacima za kontejnere u selima u okolici Gline.
Radi se o ekipi iz udruge 'Dobro dobrim' ('DoDo'), koja je poput mnogih drugih građana volontera na teren izašla nekoliko sati nakon potresa, a podjelu hrane i materijalne pomoći vrlo su brzo zamijenili drugačijim, inovativnim konceptom.
"Nastojimo riješiti ono u što se država ne bi uključila ni u kojem trenutku. To su štale, ovčarnici, ljudi imaju stoku koja im je vani na livadi“, objašnjava nam dopredsjednik udruge Radovan Žepec, dok njegov kolega volonter, predsjednik udruge Senad Palić, dodaje da je trenutno sezona janjenja ovaca, što tamošnjem stanovništvu, nekad naširoko poznatom po stočarstvu, predstavlja veliki problem.
Nakon što su krenuli sa dijeljenjem hrane unesrećenom stanovništvu, ekipa iz udruge DoDo naišla je na čovjeka koji je s obitelji spavao u autu pored donirane kamp kućice. Kada su upitali što rade u autu, odgovorio je da je u kampicu smjestio svoje ovce koje su se upravo ojanjile. Tada im je sinulo.
"Naravno da ćemo mi pomoći svakome, dati mu konzervu, mlijeko, brašno, ali to nije rješenje. Moj stav je da time stvaramo ovisnika o čekanju da mu neko donese hranu. Što je rješenje? Ajmo napraviti kokošinjac, dati ljudima 50 kokica i staviti ih na tržište“, objašnjava Palić.
Potres kao prilika za ekonomsku revitalizaciju Banije
I tako je sve krenulo, uz pomoć brojnih volontera i malobrojnih donacija počeli su graditi ljudima štale i kokošinjce, ali i takozvane 'banijske bungalove'. Do sada su napravili 7 takvih bungalova za sedam obitelji, odnosno stanova od 30-tak kvadrata na zemljištima pored njihovih kuća. Napravili su i pet skloništa u koja stane nekoliko obitelji, od otprilike stotinjak kvadrata, i opremili ih krevetima i grijalicama. U takvim objektima, kažu, ljudi mogu čekati obnovu i po nekoliko godina, jer se po njima ona neće tako brzo pokrenuti.
"Država je dijagnosticirala dio problema koji će rješavati. A situacija stanja i onog što mi rješavamo je zapravo život dole. Država kad se uključi, tada će biti kasno“, smatra Žepec.
Osim osiguravanja adekvatnog smještaja za ljude, u onoj mjeri u kojoj im donacije to dozvoljavaju, plan im je uključiti ljude na tržište tako da formiraju OPG-ove i žive od svog rada.
"Trebamo ljudima dati posao. Trebamo revitalizirati gospodarstvo, to je bio nekada bogat kraj, a država još nije dala još nikakav projekt gospodarske revitalizacije. Taj kraj je osiromašen zbog političkih, ratnih, i ostalih razloga. Tamošnje mesne industrije ne žele niti gram mesa kupiti sa Banije, nego uvoze iz Argentine ili Poljske“, kaže Palić.
'Lokalna vlast je obezglavljena'
"U tu svrhu smo formirali zadrugu za ekološku proizvodnju. Kupili smo 10 hektara zemlje. Radimo kuću od udruge u kojoj ćemo zapravo stvarati kooperantsku mrežu, i u ovčarskoj proizvodnji, i u peradarskoj proizvodnji. Naš cilj je da formiranjem zadruge idemo ka ekološkom certifikatu. Da ujednačimo proizvodnju kod kooperanata koji žele s nama u zadrugu i povezujemo ih s tržištem, na primjer sve proizvođače jaja sa zagrebačkim tržnicama“, nastavlja Žepec.
Planovi su i veći od toga. Tako nam naši sugovornici pričaju da ljudi na Baniji do sada nisu znali u potpunosti iskoristiti nusproizvode od ovaca. Stare bi ovce čuvali i hranili do njihove prirodne smrti, što im je predstavljalo trošak. Stoga su našli ekipu iz BiH koja će stočarima unutar njihovih zadruga pokazati kako iskoristiti ovce za fileke i sušeno meso, što je s druge strane granice cijenjena delicija, te ih izvesti i na to tržište. Konačni cilj nije vratiti Baniju na stanje na kojem je bila prije potresa, nego je ekonomski potpuno pokrenuti.
Kada smo ih upitali surađuju li možda s nekim državnim institucijama ili jedinicama lokalne samouprave, objašnjavaju da su, baš kao i stanovništvo dolje, prepušteni sami sebi, svojim volonterima i donacijama koje dobivaju.
"Lokalna vlast je obezglavljena na način da su im ukinuli komunalnu naknadu kao osnovni izvor prihoda. Njima su budžeti devastirani s velikim zaduženjima. Dolje lokalnoj vlasti možete jedino pomoći, od njih ne možete tražiti ništa, a mi njima itekako pomažemo. Drugo, država ono što je planirala, dobila sredstva od EU, sada je to za Baniju 319 milijuna eura, tko zna kad će to. Sada ako se počne projektirati, 45 dana traje otprilike projektiranje, 6 mjeseci dok se provedu natječaji, ono što bi danas ugovorili država neće početi graditi do kraja iduće godine, a ti ljudi dolje niti mogu živjeti niti žele više čekati“, kaže Žepec.
Zaustavili ljude s koferima i dali im novu perspektivu
Zato oni stvaraju takozvana 'točkasta rješenja' i pokušavaju pronaći mlade obitelji koje bi se bavile stočarstvom. Kažu da su doslovno zaustavljali ljude s koferima koji su bili spremni zauvijek napustiti Baniju i uspjeli ih nagovoriti da ipak ostanu.
"Jednoj obitelji smo izgradili štalu u Roviški, to je štala 24 puta 10 metara, oni su sad sposobni ići na proizvodnju 200 ovaca i to im je 300 janjaca godišnje. Bili su zaposleni, sad su napustili posao i s tim će se baviti. Ta obitelj je imala stan u Sisku, i mjesec dana prije potresa u isplatili zadnju ratu kredita u švicarskim francima. Ostali su bez svega. U Roviški imaju djedovinu, veliki komad zemlje, i sada će se tamo baviti turizmom i stočarstvom“, kaže Žepec i priča nam kako je njihov pas tornjak nedavno iz šume za sobom doveo malu ozlijeđenu srnu, koja sada živi s njima na imanju.
Zanimljiva je bila anegdota i s jednim kokošinjcem prozvanim 'Hilton'.
"Kad smo napravili taj kokošinjac, napravili smo i objavu u kojem smo ga nazvali Hilton kokošinjac. Jedan čovjek se javio i napisao: 'Kako vas nije sramota, žena će možda doživjeti starost u tom objektu, a vi to zovete kokošinjac.' Kada ga pogledate iz vana, to izgleda kao kuća, arhitekt nam je jedan rekao da je to za arhitektonsku nagradu“, šali se Žepec.
To je kokošinjac koji je potpuno izoliran i osvjetljen, a u njemu će koke moći nesti jaja i tijekom zime. Gospođa kojoj su ga napravili u njemu će moći držati 100 koka i biti će jedna od kooperantica za proizvodnju jaja u njihovom sustavu zadruge.
Udruga DoDo kao građanska inicijativa započela je svoje djelovanje još za vrijeme zagrebačkog potresa. Tada su na sjevernom dijelu grada popravljali krovove i dimnjake. Ubrzo su shvatili da će mnogo više moći napraviti ako osnuju udrugu, a sada već imaju podružnice u brojnim gradovima diljem Hrvatske.
Da je više donacija, gradilo bi se i puno više
"Udruga surađuje s volonterima, najviše Bad Blue Boysima, zatim s Crvenim križem, s umirovljenim pilotima i umirovljenim kontrolorima leta. S tvrtkama imamo jako dobru suradnju i to iz cijele Hrvatske, iz naših poznanstava i bivših karijera. Tako da smo mnogo donacija dobili u materijalu. U međuvremenu su nas počeli prepoznavati i u svijetu, pa tako trenutno surađujemo i s Nizozemcima“, objašnjava Palić koji je prije umirovljenja, kao i Žepec, bio visokopozicionirani pripadnik Hrvatske vojske, od kuda su dobili i bogato iskustvo upravljanja kriznim situacijama.
I ekipa za sada sve radi na isključivo volonterskoj osnovi, oviseći o donacijama, a sami pokrivaju gorivo. Kroz smijeh pričaju kako su na kraju ostali i bez auta pa se nadaju da će im netko možda i ovdje priskočiti u pomoć. No, ljudi im se jako raduju kada ih vide i često ih nagrade čobancem što im je najveća plaća jer ga, kako kažu, jako vole. A dobra je i banijska rakija. Iako obično ne piju, čašicu rakije ujutro za zdravlje rado popiju s ljudima kojima dođu. Smiju se da je to rakijaški kraj, a kroz razgovor zaključujemo da ta činjenica vjerojatno pomaže tamošnjem stanovništvu da lakše pretrpi katastrofu koja ih je zadesila. Tako dolazimo i na priču o kruški 'tepki'.
"Ima jedna legenda koja kaže da je ta vrsta kruške došla u Baniju za vrijeme Austro-Ugarske. Vlasti su rekle da će onima koji je posade dati krunu, onima koji je uzgoje dvije, a onima koji je sruše 'tepku', odnosno kaznu. To je neugledna kruška koja nije baš za jelo, ali od nje se rade odlični proizvodi. Našli smo Austrijance koji su jako zainteresirani za banijske proizvode od te kruške i tu bi trebalo pokrenuti proizvodnju", priča Palić, a na pitanje o kojim se tu proizvodima radi obojica u isti glas odgovaraju: "Pa rakija!"
Trenutni cilj – nadogradnja kontejnera za lakšu zimu
Najvećim problem s kojim se trenutno susreću jest nedostatak sredstava. Radili bi oni i puno više, ljudi imaju, no nemaju materijala. U novčanom su smislu prikupili jako malo, beznačajno, kažu. Najviše donacija dobili su u obliku građevinskog materijala od različitih firmi, a čim dobiju bilo kakav novac s njim odmah kupuju građu.
"Kada smo počeli raditi dolje, građa je bila po 900 ili 1000 kuna, metar drvene građe. Sada je on već tri i pol tisuće kuna. Sada imamo u tijeku crowdfunding kampanju, pokušavamo doći do financija da povećamo intenzitet gradnje i pribavljanja materijala i da imamo više projekata. Kampanja ide slabo. Kada smo počeli kampanju EU je za Baniju izdvojila 913 milijuna pa su ljudi mislili sad će se to riješiti. Međutim, od tih novaca neće niti 10% doći u obnovu, to će se potrošiti na elaborate, papirologiju, dolje ljudi imaju problem. Da bi imali pravo na obnovu i refundaciju za sanaciju srušenog dimnjaka, oni moraju platiti 12 tisuća kuna elaborat sanacije i onda tek mogu aplicirati na natječaj. To ne vrijedi niti 2000 kuna, no to je sada biznis“, objašnjava Žepec.
Donatorska kampanja naziva 'Korak ispred zime' pokrenuta je s ciljem prikupljanja sredstava za izgradnju tih banijskih bungalova te dogradnju privremenih stambenih jedinica uz kontejnere, kako bi ludi tamo mogli lakše prebroditi zimu. Trenutno su usmjereni na izgradnju dodataka uz kontejnere koji bi cijelu stambenu površinu kontejnera povećali na 30-tak metara, i što je još važnije, omogućili ljudima da se griju na drva. Cilj je napraviti čim više tih dodataka, no do sada su na žalost, od planiranih 300 tisuća eura, uspjeli skupiti samo 1770 eura.
"Dolje se doslovno ništa ne događa osim onoga što radimo volonterski mi i još neke udruge. Država nešto ruši, ali bitno ništa se nije dogodilo. U strateškom smislu, ne događa se ništa, u nekom operativnom smislu, postojimo mi udruge, u nekom lokalnom smislu se ne može ništa ni događati, lokalna je vlast tamo mrtva. Nema je“, kaže Palić.
Svaka pomoć je dobrodošla
Za kraj poručuju svima da se uključe u njihove kampanje i da pomognu koliko mogu.
"Htjeli bi poručiti da se ljudi javljaju u naše kampanje, da nam se jave majstori, volonteri koji imaju stručna znanja, imamo posla cijelu zimu. Na proljeće će puno toga trebati početi raditi, taj kraj je do sada bio zaboravljen“, kaže Žepec.
Za sve koji žele pomoći, mogu to učini uplatom na račun udruge, ili izravnim kontaktom s članovima.
Udruga DOBRO DOBRIM DoDo
OIB: 67324979669,
IBAN: HR3924840081135193266,
SWIFT: RZBHHR2X,
dobrodobrimdodo@gmail.com
tel. +385/99-2919-877
