Metropola je, kako joj neopravdano znamo tepati, u tren oka pretvorena u zadnju selendru u kojoj je postalo nemoguće bilo kojom vrstom javnog prijevoza u razumnom roku doći od točke A do točke B. U ponedjeljak je uslijedila nova sramota.
Snijeg koji je pao u noći s petka na subotu, nepunih pola metra, otkrio nam je u kakvom se raspadu trenutno nalaze ključne gradske službe, te da nisu u stanju osigurati nesmetano funkcioniranje milijunskog grada ni 48 sati nakon prestanka snježnih padalina. U subotu smo još mogli imati razumijevanja i suosjećati s onima koji su uglavnom pješice i uz sate zakašnjenja grabili prema svojim radnim mjestima jer je mreža javnog prijevoza u potpunosti kolabirala, a taksi službe nisu mogle pokriti sve potrebe građana. Strpljenje se počelo topiti već tijekom nedjelje, kad su se građani probudili i shvatili da su čak i glavne prometnice prekrivene debelim slojem ugaženog snijega i leda.
Zamagljivanje očitog
Shvatila je to i politička životinja koja godinama čuči u zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, pa je predstavom za javnost pokušao zamagliti očito – grad pod njegovom vlašću raspada se po svim šavovima. Okupio je Milan stožer zimske službe te mu čestitao na dobro obavljenom poslu (?!). Time je opalio šamar onima koji su se tijekom vikenda uglavnom pješke probijali kroz snježne nanose preko neočišćenih nogostupa i čeznutljivo gledali tramvaje koji pokvareni stoje na tračnicama ili ih uopće nema. Valjda je računao na to da će mnogi pomisliti da eto nisu imali sreće, pa je baš u njihovom dijelu grada došlo do problema. Obećao je Bandić i da će do ponedjeljka preostali snijeg "pojesti", te da će grad u ponedjeljak biti potpuno čist. No, apetiti su mu, kao i mnogo puta dosad, bili preveliki.
Vrijeme se urotilo
Do ponedjeljka je malo toga bilo bolje. Vrijeme se urotilo protiv Bandića, temperature su otišle u dvoznamenkasti minus i u led se pretvorilo sve ono što nije bilo očišćeno, a toga je bilo posvuda. Ljutiti Zagrepčani kilometrima su pješačili do posla jer je u javnom prijevozu opet došlo da kolapsa. Primjerice iz Dubrave ništa nije vozilo, a i u ostalim dijelovima grada bilo je velikih kašnjenja i zastoja. Šef zimske službe primjenjuje Bandićevu taktiku. "Kakav kaos", kaže, "pa mi smo sve očistili". A oni koji su se po Ljubljanskoj aveniji (jednoj od glavnih žila kucavica) tog jutra sanjkali prema gradu na zaleđenom debelom sloju ugaženog snijega ili hodali po ledenoj kori po Preradovićevoj u strogom centru grada su valjda halucinirali. Možda je iritantnije od toga bilo samo naslikavanje Davora Bernardića, pretendenta na Bandićevu fotelju, s lopatom u ruci, što je neumorno lijepio po svom profilu na Facebooku.
Nisu problem radnici
Da ne bi bilo zabune, nije problem u onih 2.000 radnika koji su marljivo radili i čistili, nego u njihovim nesposobnim šefovima koji nisu u stanju efikasno organizirati to čišćenje, te u njihovom glavnom šefu Bandiću, koji je uspio ulupati milijune na niskopodne tramvaje koji zapnu u prvom jačem snijegu, te umjesto na održavanje grada i njegovih službi, baca novac na spomenike vlastitoj taštini, poput fontana kod NSK.
No, pravo "veselje" nastalo je u ponedjeljak pri povratku s posla, a posebno su "uživali" oni koji su iz centra pokušavali stići Ilicom do zapadnih dijelova grada. To je jučer bilo pravo veselje jer su tramvaji (navodno zbog lakše nesreće) stajali gotovo dva sata. Iskustvo 40-minutnog pješačenja po zaleđenom nogostupu Ilicom do Črnomerca teško je riječima opisati, ali među onih 140 građana koji su u ponedjeljak završili na zagrebačkoj Traumi, bilo je sigurno i žrtava iz Ilice.
Priča iz prve ruke
Evo kako je iz prve ruke izgledalo putovanje od centra prema Malešnici. Nakon 35 minuta čekanja na Trgu bana Jelačića, konačno se pojavila 11-ica, koja je puževim korakom krenula niz Ilicu prema Črnomercu. Iznenada i bez obavijesti, nakon 20 minuta truckanja, tramvaj skreće prema Zapadnom kolodvoru. Putnici psuju, negoduju, a tramvajac nijem, nema isprike, nema objašnjenja, nema obavijesti kako dalje nastaviti put kući. Svi kreću prema obližnjem autobusnom stajalištu, gdje već čeka oko 150 ljudi, među kojima je mnogo starijih i majki s malom djecom. Jasno je da tu kruha nema, pa većina Ilicom kreće pješke prema okretištu Črnomerec. Scena kao nakon neke teže katastrofe – stotine ljudi u oba smjera pokušavaju se domoći svojih domova. Kad smo konačno stigli do okretišta i pola sata kasnije dočekali autobus za Malešnicu, te preskočili metar snježnog nanosa da bismo se ukrcali, s razglasa nas je iritantni automat upozorio da trebamo registrirati kartu. Kakva ironija?! Evo samo što nisam.
Sve se vraća, sve se plaća
Sate života koje mi je ZET proteklih dana ukrao i više ili manje uspješno "plesanje" na ledu neočišćenih nogostupa s pokojim padom teško je vratiti natrag, ali da ih se naplatiti. Građanskim neposluhom. Dok god ova nesposobna ekipa vodi grad u kojem plaćam najviši prirez u državi, ne namjeravam im dati niti lipe više od onog što mi automatski uzme Porezna. ZET-ovim kontrolorima, ne uspijem li im zbrisati, objašnjavat ću do iznemoglosti pozadinu svog bunta i odluke da do daljnjega ni lipe ne dam za njihove preskupe karte. Tko god se u ponedjeljak koristio njihovim uslugama, pa bio on i ZET-ovac, razumjet će zašto to radim. Tko nije, ne zna što znači živjeti u selendri velegradskih proporcija i da je krajnji čas za bilo koju vrstu otpora.
P.S. To da je Bandićeva rekreacijska staza ušla među prioritetne lokacije za čišćenje, ostavlja normalnog čovjeka bez teksta. Tko nam je kriv kad ne trčimo s Bandićem, nego smo baš namjerili hodati centrom grada i koristiti javni prijevoz.
