U srednjoj poljoprivrednoj školi "Matija Antun Reljković" u Slavonskom Brodu ne čekaju hrvatsku kurikularnu reformu, oni su je izmislili. Nisu čekali sustav, nisu prosvjedovali, nisu gubili vrijeme. Radili su.
Točnije, osmislili su, napisali i proveli 21 europski projekt u vrijednosti više od šest milijuna eura. Time se bave proteklih 15 godina. Danas imaju školu kakvu za svoje dijete, prosječni hrvatski roditelj, može samo sanjati.
U ovoj školi učenici uzgajaju voće i povrće, začinsko bilje, imaju vinograde, konje, prave med, obrađuju zemlju, sade, i rade još mnogo toga. Sve u službi praktičnog učenja, u potpuno atipičnim učionicama.
"U učionici za hidroponski uzgoj povrća trenutačno uzgajamo rajčicu, papriku, krastavce", pojašnjava profesorica Jelena Đurđević.
Najmoderniji tehnološki uvjeti omogućuju da proizvodnja traje tijekom cijele godine.
"Biljka proizvedena u našem laboratoriju je prošla sve faze od proizvodnje do tržišta. Cijela priča je u školi zatvorena, od in vitro uzgoja do biljke za tržište", kaže ravnatelj Vlado Prskalo.
Učenici u vlastitom laboratoriju uzgajaju kulutre, koje sade i njeguju. Spremni su za svaku ozbiljnu narudžbu. Na dva hektara vrta i 69 hektara poljoprivrednih površina, zasađeni su deseci poljoprivrednih kultura.
A prije 15 godina, bila je to prosječna škola na rubu grada. Vlado Prskalo bio je nastavnik fizike koji je neko vrijeme boravio u Nizozemskoj. Već tada je naučio da školstvo može bolje.
"Kad bi sad rekli da smo mi osmislili, napisali, realizirali 21 projekt EU, povukli 6 milijuna eura i ugradili u radove škole, to djeluje puno. Ali kad djelujete dana po dan, korak po korak, uđete u te projektne cikluse gdje imate evaluacije i provjeru onoga što radite, nije teško", kaže ravnatelj Prskalo.
106 djelatnika škole podijeljeno je u 16 timova. Voditelji timova su nastavnici, ali i vanjski suradnici koje škola angažira sukladno potrebama.
Možda najdragocjenija pouka ove reformirane škole, koja ne čeka neki sustavni kurikulum, jest da se znanje stječe kroz iskustvo, i da se raditi ipak isplati.
"Na našoj školskoj tržnici, naši učenici mogu prodati sve svoje proizvode. On tu shvati da njegov rad ima smisla i onda to i kod kuće radi", kaže ravnatelj Prskalo.
"Osim što ocvjetnjavamo svoje površine, županija i općina kupuju od nas cvijeće, i onda sami posade ili mi vršimo uslugu sadnje. I to učenici rade", kaže profesorica Đurđević.
Moto ove škole je - tko ne napreduje, nazaduje. I to ne vrijedi samo za učenike. Nastavnici redovito idu na edukacije. Ne čekaju da im netko da za pravo da mogu bolje. Oni mogu bolje svaki dan.
