Organski lungić s japanskog roštilja. Govedina angus, tatar od tune. Takva i slična jela - jedu se posljednjih mjesec dana u središtu Zagreba.
"Svi Hrvati vole - krumpir, meso i salatu. Dakle, lagana krema od krumpira, prozračna sa lungićem koji je završen na robati, ukiseljena mrkva, par salsica i mlada salata. Cijena takvog obroka je između 80 i 90 kuna", kaže kuhar Tvrtko Šakota.
Večere inspirirane japanskom, skandinavskom i južnoameričkom kuhinjom ovdje se pripremaju u pet i sedam slijedova, a stoje 260 odnosno 360 kuna.
"Prije tih pet ili sedam tanjura još dobijete tri kompleksne grickalice za početak i na kraju još jedan macaron. To je koncept za večeru", dodaje Tvrtko.
Po čemu su to organske namirnice bolje od onih konvencinalno uzgojenih?
"Organski uzgoj je nešto što se događalo prije sto godina. To je bila nomalna hrana. Oni nisu razmišljali o tome kao organskom uzgoju. A ovo što danas jedemo je zatrovana hrana. U tome je najveća razlika. Konvencionalni uzgoj u kojem špricate jabuku 27 puta ne može biti normlna hrana."
Ali do nešpricane hrane teško je doći.
"Nabavljamo ih sad većinom iz uvoza, ali oslanjamo se na sve
hrvatske proizvođače i pozivamo ih da nam se jave. Teško je jako
nabaviti vrhunske namirnice. Definitivno je da je budućnost
Hrvatske organska prehrana jer je to ono što je jedino održivo i
što će dugoročno opstati. Danska je definitivno broj jedan u
Europi, oni to vode na jako visokoj razini i trenutačno su došli
do toga da od 2020. zabranju bilo kakav
intenzvni uzgoj voća i povrća osim organskog i ekološkog",
vlasnik restorana Marin Medak.
Šef kuhinje s 20-godišnjim iskustvom, koji je kuhao u njujorškim i londonskim restoranim u Hrvatsku je dovezao i poseban japanski roštilj kojeg nema nigdje u regiji. Najbliži je u Londonu.
"Robata je specifična po tome što ima više nivoa, naša ima četiri nivoa. Samo pogonsko gorivo je drugačije, to su plin vulkansko kamenje i poseban japanski ugljen. Kad pečemo meso, možemo ga premještati na gornje temperature. Na svkom levelu je drugačija temperatura. Ovdje je 350, a ovdje završava na 120", kaže Tvrtko, dodajući kako su Hrvati u posljednje vrijeme poludjeli za ovakvom hranom.
Zanimljivo je da glavni kuhar vrhunska jela spravlja tik do bivšeg restorana, kojeg je podigao na noge i otišao.
"Ne samo da sam ga podigao i otišao, nego taj restoran i dalje nosi moje ime. Ono što mi tu radimo je otišlo par nivoa gore - sa koncepcijom, uzgojem, suradnjom s uzgajivačima - to je potpuno jedan drugi smjer i ja se osjećam super", zaključio je Šakota.
Gastro scena u Zagrebu življa je nego ikad, a u Tvrtkovoj kuhinji nova jela na meni stižu svaki dan.
