U kartama je upisan kao Govanj ili Govan. Dužina obale mu je oko 400 metara, a od tek desetak kuća koje su na njemu, samo je jedna očuvana. Nalazi se u Malostonskom zaljevu, a zovu ga Otočić života.
No jedini život na njemu je jedna neustrašiva
80-ogodišnjakinja, njegova jedina
stanovnica. Ondje je provela cijeli život i na njemu će
ostati.
"I Nikad se nisam odvojila od otoka.Nikad nijesan napustila otok
10 dana da nisam bila tu".
Više od 80 godina gospođa Prospera živi na otoku života.
"Puno je to godina i za prebrojit, a ne za proživjeti.Još u
ovakvim uvjetima u kakvim sam ja živjela", rekla je
Prospera Pavić, jedina stanovnica Otoka
života.
Tu je preživjela dva rata. Najdraže joj je bilo vrijeme prije
drugog svjetskog kad su na otoku bile dvije kuće dubrovačkog
pomorca i bankara Boža Banca.
"On je to držo samo za svoje potrebe, za svoje goste. On je
dovodio svoje goste i uživo je. Jednostavno je čovjek uživao
tu".
Nakon rata na otok dolaze 4 obitelji. Među njima i Dunjin djed
koji je radio u institutu za more te uzgajao zmije.
520 crnokoruga je uzgajo i bijele miševe je uzgajo normalno s
kojima ih je hranijo i on je vadio otrov i u inkubatoru sušio i
poslije je slo u Europu. Polako dolazi turizam, otvara se prvi
hotel.
"Gost bi dobio pola litre vode za piće, čašu i dvije litre za
umivanje i to je bio tako , haha, život", rekla je Prospera i
dodala: "80-ih prošlog stoljeća otok je uistinu bio živ – tada je
tu bilo novosadsko odmaralište Radosno djetinjstvo-Naša
djeca".
Došlo bi tu 8-9 grupa. Uglavnom do tisuću djece, a plus toga ovi
odrasli što bi svaka teta dovela ili muža ili djecu.
A sada je ostala jedina. Posjećuju je sin i
unuci i ničeg se ne boji. Pa čak ni teške zime.
"Fala Bogu imam svega , puno više nego što mi treba. Ali kakav
špaher imam na drva gore.Kad ga naložim, kad zahladi to je
raj".
I to je sve što joj treba. Mir, tišina, toplina i lijep
riječ. Sve dok to ima ona će održavati život na otoku.
