Prosvjed radnika RIZ odašiljača, koji se prije tjedan dana odvio na Markovom trgu u Zagrebu, izgledao je toliko apsurdno da bi ga se mirne duše moglo ubaciti u epizodu Southparka.
Bio, eto, još jedan prosvjed
Radnici koji traže da Vlada sasluša njihove zahtjeve, koji se bore za svoje poduzeće, prošle su srijede izgledali kao priučeni glumci u brižno izrežiranoj predstavi, koja bi mogla nositi naslov Prosvjed na Markovom trgu, pokazavši nam tako da su prosvjedi u ovoj formi i na ovoj lokaciji izgubili svaki smisao, osim jednog, a taj je da se na formalnoj razini pokaže da ipak živimo u demokratskom društvu u kojem je dozvoljeno prosvjedovati svakome i svugdje. Bio, eto, još jedan prosvjed.
Krenimo sada malo analizirati ovu predstavu. Počnimo s lokacijom, kulisom, setom kako bi rekli filmaši. Gornji grad je toliko "odnarođen" da se i rođeni Zagrepčanac u njemu osjeća poput turista.
Prokušana strategija tjeranja 'uljeza'
Zadnjih su mu godina zbog turista, kojih je u Zagrebu sve više, obnovljene skoro sve fasade, pa na trenutke izgleda kao da je ispao iz bajke Hansa Christiana Andersena. Sav lijep, sređen, ušminkan. Kad tome dodamo konfiguraciju terena, tu činjenicu da je "gore", negdje iznad običnih smrtnika, i da za doći do njega treba proći kroz Kamenita vrata i stišati glas, jer se radi o svetištu u kojem ljudi mole, čovjek se stvarno osjeća kao da je ušao u neki drugi svijet. Uređen svijet u kojem žive turisti, političari i vozači njihovih limuzina.
Naš prosvjednik se zato osjeća poput uljeza, kao da je ušao na teren koji nije njegov i već je tu razoružan. (Na ovaj način je Rudolph Giuliani otjerao bande iz njujorške podzemne. Naredio je njihovo čišćenje i bojenje do besvijesti, sve dok se "ratnici podzemlja" u toj čistoj i sređenoj atmosferi nisu počeli osjećati kao uljezi i otišli.)
Mirno i dostojanstveno, kako i priliči
To je, dakle, set ove naše predstave koju se naziva prosvjedom. Ajmo se sada zabaviti glumom i režijom. Krenimo od prosvjednika. Na fotkama s ovog prosvjeda, vidimo da su se dotjerali, obukla se "odjeća za u grad". Transparenti su također isprintani, nisu pisani rukom. Ova kulisa na njih naprosto tako djeluje, ide se na Markov trg, u taj ušminkani, sređeni svijet "gore", ljudi se naprosto imaju potrebu nekako uklopiti, pa se srede. Prije nego do njega dođu, prolaze kroz Kamenita vrata i stišavaju glasove. Već se tu, prolazeći pored Gospina kipa, počinju ponašati drukčije, dostojanstvenije. Ako je i bilo neke galame, glasnih parola, one tu prestaju, pa naš prosvjednik tako umiren, dotjeran, s isprintanim transparentom dolazi pred Vladu, dostojanstveno i mirno, kako i priliči ušminkanom i sređenom Gornjem gradu.
Tamo ga čekaju policijski manekeni. I njima je ovo predstava koju moraju odraditi, a kako je set Markov trg, ispred same zgrade Vlade, i oni dolaze "u najboljoj robi". Došlo se u najnovijim terencima koje policija ima, obukle su se nove uniforme i oklopi, a tu su i sunčane naočale kao obavezan detalj. Drže se ozbiljno, dostojanstveno, uz nužnu dozu strogosti u izrazu lica. Možeš ih slikati za MUP-ovu reklamu.
Postoji li i tablica s rasporedom?
Tu počinje režija. Sabor je, naime, u srpnju, izglasao novi Zakon o javnom okupljanju koji dopušta okupljanje na Markovom trgu. Međutim, u za to označenom prostoru, u za to predviđene sate. (Postoji li neka tablica u koju prosvjednici trebaju upisati termine ako radnici dvaju poduzeća žele prosvjedovati isti dan, ne znam.) U skladu s izglasanim zakonom, naši dostojanstveni i mirni prosvjednici staju u označeni prostor i pod budnim okom policajaca manekena drže govore, aplaudiraju i na ine načine mirno i dostojanstveno prosvjeduju. Međutim, u toj silnoj uređenosti, u tim silnim pravilima kojih se pridržavaju, promaknuo im je jedan detalj. Nisu poslali Vladi mail. Nisu se najavili gospodi iz Vlade, pa ih ovi odbijaju primiti i saslušati. Razočarani prosvjednici ostaju gore neko vrijeme, nakon čega odlaze kućama.
Sve je baš kako treba biti
"Premijer Milanović je izašao, bacio pogled prema nama, sjeo u auto i samo se odvezao", kazala je predstavnica radnika RIZ-a okupljenim novinarima razočarana njegovim ponašanjem.
A Zoka se vjerojatno pitao u čemu je problem. Turisti šeću oko zgrade, s Lotrščaka dopire zvuk gitare, djevojka u nošnji prodaje licitarska srca, fasade su lijepe i ušminkane, dostojanstveni i uredni policajci čuvaju dostojanstvene i uredne prosvjednike koji stoje na za prosvjed predviđenom mjestu. Sve je baš kako i treba biti. Živimo u demokratskom društvu u kojem je dozvoljeno prosvjedovati svakome i svugdje.
