Dražen Breglec, otac dobitnice dekanove nagrade na Filozofskom fakultetu i bivši državni tajnik u Ministarstvu prometa od 2004. do 2006. godine, na Facebooku je komentirao status izabranog saborskog zastupnika Željka Glasnovića u kojem je izvrijeđao studente Filozofskog nazvavši ih 'manjinskom bandom, boljševičkim sotonistima, razmaženim derištima recikliranih komunista, titojugendom' i optužio ih da 'patološki mrze sve što je hrvatsko' te preporučio da se njihovi prosvjedi riješe 'pendrekom, suzavcem i izgonom u Sjevernu Koreju'.

Njegov status prenosimo u cijelosti:

'Svašta smo vidjeli i svakakve se retorike naslušali u hrvatskoj politici; šovinizma, homofobije, diskriminacije, uvreda; po spolnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili ideološkoj pripadnosti. No ovo što je o studentima filozofskog fakulteta na svojoj facebook stranici iznio budući zastupnik u Hrvatskom Saboru Željko Glasnović, koji je svoj mandat izborio na listi za dijasporu, predstavlja eklatantni anticivilizacijski istup, školski primjer govora mržnje, neviđen od jedne javne osobe.

Budući zastupnik Glasnović je kao svoje mrske neprijatelje identificirao, ni manje ni više, nego studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svojoj ih javnoj objavi, pred više tisuća svojih prijatelja i pratitelja naziva "razmaženim derištima recikliranih komunista, kvazi intelektualacima koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost." Implicira im da ih vode "skojevke neobrijanih nogu", naziva ih "anarhistima, i bojševičkim sotonistima", rasistički ih etiketira da ih je "lako prepoznati jer imaju blijedi ten", da su im "vratovi kao 5 kuna" i da imaju "duge prste od igranja video igara, a glave su im u odnosu na tijelo nesrazmjerne veličine..." Na tako etiketiranu "manjinu" Glasnović zaziva pendreke i suzavac, mudro konstatiravši "da se tako radi u razvijenim demokracijama", te predlaže njihov izgon odnosno: "jednosmjerno, bespovratno putovanje mladih titoista i njihovih vođa sa neobrijanim nogama za Piongjang."

Stoga sam vam se ovim postom, Željko Glasnoviću, odlučio obratiti izravno.

Oprostite unaprijed što čak ni kurtoazno "gospodine" ispred vašeg imena ne mogu napisati; pokušao sam više puta i svaki puta tu riječ izbrisao, nakon ovog što ste napisali i unatoč vašim braniteljskim zaslugama, to bi naprosto bilo licemjerno.

Tko ste vi, Željko Glasnoviću? Ratni veteran, general, patriot, borac za pravdu i za Hrvatsku, "živuća legenda", kako vas opisuju vaši suborci iz Hercegovine ili nešto sasvim suprotno; ksenofob i totalitarist, mrzitelj mladeži svog naroda i svih onih koji ne misle poput vas?

Iz kojih ste pobuda 16 godina nakon umirovljenja, te nakon 20 godina od završetka rata, ponovo krenuli u rat; ovaj put rat protiv nekih drugih mrskih neprijatelja, ni manje ni više nego protiv studenata i profesora njaprestižnijeg humanističkog fakulteta u Hrvata? Zašto pendrek, suzavac, te izgon iz države zazivate protiv hrvatske mladeži, koja je zajedno s svojim profesorima, uvjerljivom demokratskom većinom pokrenula razrješenje, u pokušaju klerikalizacije jedne civilne ustanove spriječenog, dekana Previšića (o činjenicama u svezi tog slučaja molim vas, izvolite nešto i pročitati).

Obraćam vam se ne samo kao građanin i platitelj poreza u zemlji u koju ste došli raditi, vać i kao roditelj jedne studentice, "blijede puti" s Filozofskog fakulteta. Svojoj sam kćeri nastojao ugraditi radišnost, toleranciju i solidarnost s svim ljudima i ljubav prema svakom čovjeku, svakom pojedincu, svakom građaninu, bez obzira na "boju puti, dužinu prstiju i debeljinu vrata". Poticao sam i vlastitim primjerom pokazivao da joj ne smije biti svejedno i da se vrijedi boriti za svoja uvjerenja kao i za tolerantno i perspektivno društvo, za naprednu i modernu Hrvatsku domovinu, poticao sam ju na izgradnju vlastitog stava i svoje vlastito i slobodno razmišljanje temeljeno na humanizmu i civilizacijskim dostignućima.

Ja sam danas ponosan i sretan otac, ponosan na svoju kćer, ne samo zbog studentske izvrsnosti (ironično, prošlogodišnje dobitnice "Rektorove nagrade") nego iz zbog toga što ljude ne djeli i ne etiketira, što ne mrzi i što ne prijeti, ponosan sam što nije rasist i ksenofob, što ne širi mržnju što zna što je dobro a što nije i što je na strani dobra. Ponosan sam što je izgradila svoj put i svoj stav na univerzalnim vrijednostima i što joj ponekad, upravo takvoj, kažu "isti otac". Za razliku od dekana Previšića kojeg branite i mnogih sličnih, nikad nisam bio ni komunist, ni totalitarist, ni autokrat i cijeli život vjerujem u slobodu pojedinca i u uspjeh koji se postiže radom. Vjerujem u Hrvatsku u kojoj ni lopov "Hrvat" ni ksenofob "Hrvat" nikad neće biti manje lopov ni manje ksenofob zato što si je nadjenuo "Hrvat" kao prefiks, kao što ni pripadnik bilo koje druge nacije, vjere ili uvjerenja nije ništa manje vrijedan samo zato jer sebe ne opisuje kao "Hrvat".

Željko Glasnoviću, kad ćete davati prisegu kao zastupnik, znajte da je ovo o čemu vam pišem, zapisano u hrvatskom Ustavu i zakonima u koje ćete uskoro prisegnuti. Sjetite se toga i neka vam ne zapne knedla u grlu kada ćete izgovarati "prisežem". A kad ćete primiti svoju prvu zastupničku plaću, znajte da ju primate djelom i iz novaca koji ja i moji zaposlenici iz jednog malog poduzeća izdvajamo. I ja i tisuće roditelja djece, studenata u Hrvatskoj koje ste na najprimitivniji način izvrijeđali. Mi vas, a ne vaši glasači iz dijaspore plaćamo. Nemojte me krivo razumjeti, iskreno smatram da se glas hrvata van domovine treba čuti i u hrvatskom Saboru, ali znajte da vam ništa u životu što ste radili, ne daje pravo da nas i našu djecu primitivno vrijeđate i omalovažavate.

PS. Nadam se da ćete za govor mržnje odgovoarati pred pravosudnim institucijama države u čijem parlamentu ćete uskoro sjediti. I nemojte živiti u zabludi: vi i vaši suistomišljenici, klerikalni autokrati kao dekan na odlasku Previšić, te ostali ksenofobi i mrzitelji, u Hrvatskoj niste većina, srećom niste i nikada nećete biti.'