Vitalni 78-godišnjak, koji danas živi obiteljski - ali i život u sportskoj politici - u Osijeku je prvi put bio prije 61 godinu. Osvojio je tada, prisjetit će se u razgovoru, državni naslov. Miroslav Cerar bez problema se prisjeća svih natjecanja. Ne dijeli ih na svjetska, europska ili domaća, ističe, svako mu je bilo posebno zadovoljstvo.
Cerarov sin Miro bio je predsjednik Vlade Slovenije od 2014. do
ožujka 2018.
Legendarni gimnastičar osvojio je 16 najvećih zlatnih odličja, od čega dva olimpijska na konju s hvataljkama. Prije gotovo pola stoljeća, 1968. obranio je olimpijsku lovoriku. Nakon gimnastičke karijere posvetio se odvjetništvu, gdje ga je nasljedio jedini sin Miro, koji će kasnije postati premijer Slovenije.
Svjetski čelnik za fair-play
Političku borbu, kaže, prepušta sinu, koji trenutno vodi predizbornu kampanju nakon što je u ožujku iznenada podnio ostavku pokušavši preokrenuti negativni trend podrške njegovoj političkoj opciji. Teško da će u tome uspjeti, jer je Stranka Mire Cerara uoči nedjeljnih izbora, tek na četiri posto podrške. Otac Miroslav danas se bavi sportskom politikom.
"Malo manje sam aktivan vezano uz gimnastiku. Radim u Slovenskom olimpijskom odboru, Olimpijskoj akademiji i predsjednik sam europskog i svjetskog udruženja za fair-play. Bavim se uglavnom tim područjem sportskih vrednota. Završio sam pravni fakultet, onda sam završio i studij za fizičku kulturu no zbog ozljeda sam se nekako vratio u pravo. Bilo je drukčije, bili smo amateri, trebalo se pripremati za karijeru poslije gimnastike", kazao je Miroslav Cerar za Vijesti.hr.
Kao sportski političar s iskustvom, gdje vidi ključne probleme današnjeg sporta?
"Problem je uvijek da ima premalo novca. Ali mislim da treba gledati i kompleksno: danas je vrijeme profesionalizma, u nekim granama sporta se može dobiti dobru egzistenciju, ali za mnoge sportaše to i dalje nije moguće. Radim na tzv. dvostrukoj karijeri sportaša. Brinem da nakon aktivne sportske karijere, budu spremni za normalan život. Trebaju imati nekakvo obrazovanje, neko zvanje kojim će se baviti", istaknuo je.
U Hrvatskoj nema sportske politike ni sustava - a oni koji su za to zaduženi - jedino drže vlastitu poziciju. Cerar kaže kako je to sve do ljudi.
"Poznajem vaše ljude. Surađujem s nekima. Ne zavisi sve od novca, zavisi od ljudi. Kod sporta, ima i kod vas slučajeva nekih koji su uspjeli bez ikakvih uvjeta. Gledajući sportske saveze Hrvatske i Slovenije, teško mi je reći tko ima više novca, jer bitno je i tko provodi politike", naglasit će.
Dok Slovenci biju sportske uspjehe i investicijske projekte, Hrvatska je i dalje u nekim drugim sportskim vremenima po pitanju uvjeta i razvoja. Jedan obiteljski sportski pothvat Cerar posebno izdvaja.
"Bila mi je čast družiti se s Kostelićima. Čestitam im za prošle uspjehe i nadam se da će ih zdravlje poslužiti. Svaka im čast, i Janici, i Ivici, i roditeljima."
'Bili smo siromasi'
Prisjetio se Cerar i vlastitih sportskih dana. Radili su, ističe, u primitivnim uvjetima.
"Tada smo bili pravi amateri, siromasi. Kod nogometaša je već tada bila drukčija situacija. U gimnastici nije bilo profesionalaca. Na treninzima smo asistirali jedan drugome rukama, a danas postoje naprave koje omogućuju da se ne ozlijediš kod doskoka. Inače je teško uspoređivati. Ja sam se nekad natjecao na svim spravama. Danas imamo veliki napredak. Gimnastičari se natječu na jednoj spravi. Razlika je u načinu ocjenjivanja, suđenja. Razlika je i u nekim spravama, koje su doprinijele da je gimnastika danas atraktivnija. Primjerice, preskok preko konja je danas sasvim drukčija sprava. Dodali su odskočnu dasku i ta je discplina puno atraktivnija, omugućava visoke skokove. Sve je to doprinijelo da je gimnastika tako lijepa."
Bili smo pravi amateri, siromasi. Radili smo u primitivnim
uvjetima. Ima i kod vas takvih primjera, Kostelićima svaka
čast.
Miroslav Cerar
Iako je prošlo pola stoljeća, sjećanja s mnogih natjecanja i danas može izvući u svakom trenutku.
"Svako natjecanje nudilo mi je posebno zadovoljstvo. Nisam razlikovao svjetska, europska prvenstva, sve mi je bilo podjednako važno. Zadovoljan sam i nekim natjecanjima nižeg ranga. Bio sam prvak Mediterana, sjećam se Tunisa 1967., sjećam se probnih olimpijskih igara u Tokiju, kad su svi najbolji došli. Pobijedio sam i na toj generalci, i godinu kasnije na pravim Olimpijskim igrama."
Veličanstven, bazični olimpijski sport kao što je gimnastika negdje je zapeo u popularizaciji...
"Nešto treba izmisliti da gimnastika bude privlačnija. Teško je, jer natjecanja ponekad dugo traju, trebate razumjeti komplicirane elemente, ali na velikim natjecanjima uvijek je dvorana puna. Lijepo je to bilo vidjeti i u Osijeku. Bez obzira što je netko prvi, a netko osmi, svi zaslužuju veliku pozornost."
Razgovor ugodni
Nakon finala na konju s hvataljkama susreo s hrvatskim gimnastičarom Robertom Seligmanom, koji je završio šesti u finalu. U razgovoru ugodnom razmijenili su gimnastičko poštovanje jedan prema drugomu. Na osječkom Svjetskom kupu u finalu je bio i Filip Ude, koji je zbog pogrešaka završio posljednji osmi.
"Konj je teška disciplina, odlučuju živci, tako da ponekad najboljima ne uspije najbolja vježba, ali kvaliteta svih je na visokoj razini. Svi oni su veliki gimnastičari. Puno zavisi od trenutne koncentracije. Nije lako", prokomentirat će Cerar.
Zahvalio se organizatoru na pozivu. Svjetski gimnastički kup u Osijeku, izvrsno organiziran, elitna je priredba, kazao je.
Grad na Dravi oduševljeno je dočekao vjerojatno najboljeg slovenskog sportaša u povijesti. Sport, očito, uvijek pronađe zajednički jezik, unatoč lošim političkim odnosima dvije zemlje. I sam Cerar će podvući: sportska diplomacija je potrebna te i te kako važna.
