Od rujna 2015. godine u Hrvatskoj je zabranjen uvoz klasičnih
kombi bojlera, umjesto njih ugrađuju se novi plinski bojleri i to
kondenzacijski. Takvi su bojleri skupi i uz njih je potrebno
investirati i u novi dimnjak te u projektnu dokumentaciju.
Da ugradnja takvih bojlera nije obavezna tvrde u jednoj stambenoj zgradi u Osijeku. ‘U proljeće 2017. susjedu se kombi bojler počeo čudno ponašati. Čovjek je htio novi bojler, našao ga u trgovini, kupio i angažirao tvrtku koja će ga ugraditi. No, plinoinstalater mu je rekao da prethodno ugradnji mora dobiti suglasnost tvrtke Dimnjak. Ali kada je njihov djelatnik izišao na teren rečeno je da se novi kombi bojler ne može ugraditi, jer je susjed obvezan kupiti kondenzacijski te da cijela zgrada još mora za kondenzacijski napraviti i dimnjak! On se prepao, brže-bolje vratio bojler i potaknuo među stanarima novonastalu problematiku u vezi s bojlerom’, ispričao je za Glas Slavonije Osječanin, jedan od suvlasnika zgrade koji je želio ostati anoniman.
Zatečen čitavom situacijom, odlučio je krenuti u istragu ovih navoda. Ono što je otkrio zaprepastilo je i njega samoga.
"Pronašao sam EU Direktivu na koju se svi zagovornici kondenzacijskih bojlera pozivaju, pozorno je proučio i odgovorno tvrdim kako kondenzacijski bojleri nisu ni jedino, a ni obvezno plinsko trošilo koje građani mogu kupovati i ugrađivati. Kombi bojleri najnormalnije se mogu kupiti, a za njihovu ugradnju jedino treba prilagoditi stare dimnjake na kruto gorivo. Kondenzacijski su kao zamjena samo opcija koja ide u prilog energetske učinkovitosti', tvrdi ovaj inženjer elektrotehnike.
Ističe kako se novi kombi bojler može kupiti i za manje od pet tisuća kuna, dok bi prilagodba dimnjaka na kruta goriva, s projektnom dokumentacijom za njihovu zgradu, što dolazi uz ugradnju novih bojlera, mogla koštati oko 30 tisuća kuna. Svaki bi stanar prema tome trebao platiti oko 2000 kuna. Dodaje kako su se oni na koncu ipak odlučili za jeftiniju varijantu, a ako im koncesionar ne odobri projekt, kaže, obratit će se sudu.
Osječanin zaključuje kako priča s bojlerima podsjeća na priču o toplinskim razdjelnicima gdje se spominjala “obveza” da se isti ugrade da bi na kraju ispalo da je ugradnja istih bila samo preporuka dok je netko dobro zaradio na svemu tome.
