Toplinski udar nam je ovog tjedna zakuhao mozgove. Očekivalo se vegetiranje, opća toplinska letargija bez ikakvih događanja, kada ono šipak – tjedan buran, da ne može burniji. U Čakovcu se događala obiteljska drama, Milanović je pisao majci u Zagorje, ali poštu je preuzeo Platini, iz Australije nam istovarilo kapetana Dragana, a Splitu se dogodila još jedna Ultra. Kome truli karijesi, a kome mudri umnjaci, donosimo u novom pregledu tjedna.
Povećava li se u svijetu broj morona?
Ivana Fogadić je ostavila oproštajno pismo, posjela sinčića Patrika u auto sjedalicu, pa se strovalila u duboku vodu. Riječ je o slučaju koji je prošlog tjedna uzdrmao Hrvatsku, svi su o tome pričali, svi su imali sud ili mišljenje. Inače nesklon lamentiranju o tuđim sudbinama, uhvatio sam sebe i bolju mi polovicu u dvosatnoj raspravi što je tu moralno a što nije, tko ima pravo da sudi i presuđuje, koja je kazna za preljub i obiteljsko nasilje, što tu treba opravdati, što razumjeti, i ima li uopće u ovom slučaju ičega što možeš razumjeti. Sve u svemu, tuga pregolema, što se Fogadića tiče, pogotovo malog Patrika, koji zaista nikome ništa skrivio nije. Ali osim obiteljske tragedije, opet je bilo tužno promatrati sav taj komentatorski šljam, anonimni ili potpisani, šljam koji si daje za pravo trovati virtualni prostor svojim debilno monstruoznim komentarima. Inače zastupam tezu da je od pamtivijeka na svijetu uvijek postojao jednak postotak maloumnih morona, i da se sada, u ovom dobu društvenih mreža i foruma ta činjenica samo malo lakše da zapaziti. Ali kada se, s vremena na vrijeme, dogodi ovakva tragedija koju masa rado komentira, onda ipak mislim da nisam u pravu, i da danas maloumnih morona ima ipak malo više. Ovoj tragediji, obiteljskoj i društvenoj idu tri trula karijesa, uz nadu da se takva više nikada ponoviti neće.
Ima li Platini majku u Zagorju?
Milanović je pisao Platiniju. Molio ga je da lobira, iskoristi utjecaj, molio ga je da ne izbaci našu repku s predstojećeg Eura. Kaže Milanović da smo mi zemlja koja pobožno baštini antifašističko naslijeđe, i da je ova nezgoda sa svastikom samo izolirani slučaj. Ti Boga, ha?! U prilog Milanovićevoj tezi idu i brojni veseli grafiti na splitskim i zagrebačkim fasadama, pa onda urlikanje tribina o spremnosti za dom, urlikanje preko kojeg smireno gaca glas komentatora utakmice, kao da se ništa neobično ne događa. U prilog tome ide Šimunićeva dionica dječjeg festivala 'prvi mikrofon', u prilog tome ide retorika najizglednijeg aspiranta na vlast, aspiranta koji glasačima prijeti fantomskim komunjarama i jugofilima. Sve to ide u prilog Zokijevoj tezi, zaista smo jedna uređena zemlja koja je ostavila povijest iza sebe i koja ima zdrav odnos prema ideološkim smjernicama normalnog ostatka svijeta. Po Milanovićevom pismu sada mnogi pljuckaju. Ja neću, mislim da je napravio dobru stvar. Vjerojatno nisam baš objektivan, jer previše volim tu moju repku, ali trebao mu je pisati, jednako kao što je trebao dati zeleno svjetlo za lov na Mamića. Samo što je to trebao napraviti prije tri i pol godine. Ipak, za pismo Platiniju dajem mu mudri umnjak.
Je li posljednjih godina Paravinja posjećivao zatvorsku teretanu?
Lakrdijaš nabrijane biografije, samozvani kapetan Dragan je konačno u splitskom pržunu. Čitam da je riječ o vanserijskom pizdeku, koji je navodno vodio kupleraje, zaljubljivao se u prostitutke, ratovao u Africi, vlastitim avionom preletio Atlantik. Čitam da je u životu bio i skiper i instruktor golfa, da je ljubovao s mnogim ljepoticama. Krasno, filmski, neka mu… ali je uz to radio teška sranja, mučio, ubijao, i sada si Vasiljkoviću piši vlastitu biografiju u bajbokani. Nadam se da će te staviti u ćeliju s Paravinjom, i nadam se da je Paravinja zadnjih godina bio redovan u zatvorskoj teretani. Pa se vas dvojica igrajte. Znam, znam, nitko nije kriv dok mu se ne krivnja ne dokaže, i znam da nisam korektan, ali u ovom slučaju ne mogu izdržati. Australskim vlastima, izručenja radi, idu tri mudra umnjaka.
Koji je najsvjetliji turistički trenutak sezone?
Splitu se dogodila Ultra, treću godinu zaredom. Bio sam u gradu, i gledao sve to na svoje oči. Tolika količina dobre energije, šarolikog društva iz svih kutova svijeta, tolika pozitiva se ne viđa baš svaki dan. Izračuni govore da ćemo na Ultri okrenuti oko pola milijarde kuna. Najveću su pinku uzeli organizatori, i vala, neka im. Zaradili su taksisti, ugostitelji, hotelijeri, zaradio je grad, zaradila je državna kasa. Turizam nam konačno ima prepoznatljivo lice, ima jasan smjer – festivalski. I nema se tu što puno dodati, osim konstatirati da se u tjednu iza nas dogodila Ultra i čitavom slučaju dodijeliti dva mudra umnjaka.
