Braća Josić, Tomislav i Miroslav, u ratu su bili nerazdvojni. Jedan drugom čuvali su leđa u svim strahotama koje su preživjeli. Oni su bili gosti u RTL-u Danas na 30. obljetnicu pada Vukovara.
Na današnji dan prije 30 godina, oni nisu znali da je grad pao. Po čemu pamte taj dan?
"15.11. bila je prekinuta komunikacija između Borova Naselja i Vukovara. Nisi mogao doći do bolnice, nisi imao nikakve informacije što se događa. I 18. i 19. navečer mi smo bili naoružani, borili smo se, imali smo poginulih prijatelja. Između ostalog, i otac nam je poginuo nakon okupacije grada. A i oni su imali jako puno gubitaka i 19. Mi smo se organizirano predali 20.", rekao je Tomislav i zaključio:
"Jedan dio grada je tada (18.11.1991.) okupiran. Ako se 400 ljudi bori i dva dana kasnije, svako na svijetu će vam reći da grad još nije okupiran, da pruža otpor."
Miroslav kaže da je teško reći da netko nešto skriva oko toga:
"Nije to toliko bitno je li to 18., 19. ili 20., nego je bitno da se događaji prenesu onakvima kakvi su bili. To je istina. Dok god se jedna četvrt, jedan kvart u gradu organizirano brani, ne može se govoriti da je grad pao."
Rekao je da su se žestoko borili još i 18. i 19. navečer u dijelu Borova Naselja kod željezničke stanice.
Tomislav je objasnio da je Vukovar bio presječen na dva dijela, da je to bio razlog što nisu znali što se događa u drugom dijelu grada:
"Nismo očekivali da je u gradu tako kao što je bilo... To što smo se tada borili pamtim po nekom rasulu, jednostavno više se nije znalo, ružno je reći da se nije znalo tko pije tko plaća... Sve je bilo zbrda, zdola. Zapovjedni kadar nije više funkcionira, ništa više nije funkcioniralo kako treba. Naoružanja smo imali samo osnovno, puške i municije, nismo imali prouoklopa. Znali smo da je kraj blizu, međutim, nismo znali da će se dogoditi to što se dogodilo. Nama su zapalili Komerc sa tisuću i pol ljudi, što ranjenih, što civila..."
"Postavljen nam je ultimatum da će nam zapaliti i Obućaru ako se ne predamo. I onda imate problem, jedan kaže meni je žena tamo, drugi meni je majka tamo... Jednostavno više nisu imali motiva i na kraju su rekli: Mi ćemo se predati", pričao je dalje:
"Iskreno da vam kažem, nismo očekivali ništa lijepo nakon predaje."
"Žao mi je što je (Vukovar danas) podijeljen grad. Obnovljen jest, veliki dio zgrada je obnovljen. Međutim, fale ljudi, fali infrastruktura, nema radnih mjesta. Imali smo prije rata gigant Borovo koji je zapošljavao 22.000", nabrajao je dalje Vupik, Vuteks...
Svatko je tada mogao naći posao, danas pak mladi odlaze:
"Ovo je neki drugi ljudi, ovo je neki drugi grad. Možda izgleda slično, ali ovo je neki drugi grad.
"Jedan grad čine ljudi", dodao je Miroslav, "Ti ljudi će nam uvijek faliti."
Cijeli razgovor pogledajte ovdje:
