Premda opravdano možemo sumnjati da su obojica znali sve, koliko su predsjednik Zoran Milanović i premijer AndrejPlenković znali ili nisu znali o tijeku istrage u aferi Janaf vjerojatno nikad nećemo doznati, ali posve sigurno znamo da je obojici uhićeni šef Janafa Dragan Kovačević bio blizak i važan suradnik s kojim su vodili velike i važne državne poslove. Znamo i da su obojica znali za postojanje privatnog kluba u kojem je Dragan Kovačević daleko od očiju javnosti pod sumnjivim okolnostima spajao najviše državne dužnosnike, biznismene, suce, inspektore i utjecajne pojedince svih fela.
Milanović je priznao da je u klub u Slovenskoj 9 i zalazio, Plenković tvrdi da nije, ali je zato čitav niz njegovih ministara i najbližih uživao u Kovačevićevom klubu u kojem se jelo i pilo "besplatno" i u kojem se čak i u totalnom lockdownu bez pridržavanja mjera Stožera civilne zaštite moglo mimo zakona dogovarati poslove, bančiti i kartati od jutra do mraka.
Klub u Slovenskoj USKOK je u istrazi označio kao mjesto na kojem je poduzetnik Krešo Petek šefu strateške državne tvrtke Draganu Kovačeviću predao mito od 1,96 milijuna kuna. Iako su to jednostavno mogli potvrditi upadom policije u klub i hvatanjem kriminalaca na djelu, policiji nije naređen upad u klub jer je u tom trenutku unutra bio Jakov Kitarović, suprug tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je baš tog istog dana krenula u kampanju za još jedan mandat.
Uvjeravanje da je klub normalna i uobičajena pojava
DORH se odlučio na izostanak djelovanja jer, navodno, nisu htjeli utjecati na predsjedničke izbore premda se i izostanak djelovanja itekako može tumačiti kao nedopustiv utjecaj na izborni proces. U zemlji koja drži do sebe upravo bi činjenica da se suprug šefice države nalazi u prostorijama u kojima se odvija primopredaja milijunskog mita bila jedan od glavnih razloga za upad policije. Svi koji su se kandidirali na prošlim predsjedničkim izborima sad s pravom mogu dovoditi u pitanje regularnost tih izbora jer je veliko pitanje kakav bi rezultat prvog kruga izbora bio da su birači znali kako je primopredaja mita obavljena u klubu u kojem je u tom trenutku bio suprug tadašnje predsjednice i u koji je redovno zalazio njezin glavni protukandidat, aktualni predsjednik Milanović.
Milanović i Plenkovićevi ministri upiru se ovih dana uvjeriti nas kako je postojanje Kovačevićevog kluba za odabrane moćnike i utjecajne pojedince posve "normalna i uobičajena pojava". Informacije koje cure iz USKOK-a pokazuju da okupljanja u tom klubu nisu bila normalna, premda jesu bila uobičajena. Iz tih strogo kontroliranih informacija doznajemo i da Kovačević nije samo namještao poslove nego i žene za zabavu, a tko je sve i što se sve, kome i s kojim ciljem, dilalo u tom klubu vjerojatno nikad nećemo saznati.
Uhićeni Dragan Kovačević tek je jedan od stotina hrvatskih političara koji se obogatio na državnim funkcijama. Broj milijunaša koji su se poput Kovačevića obogatili baveći se "politikom" odavna je prešišao broj tajkuna koji su se obogatili u privatizaciji i pretvorbi tzv. društvenog vlasništva 90-ih. Kad bi se na vagu stavila vrijednost privatne imovine koju posjeduju uspješni poduzetnici i imovina u rukama političara (od šefova države, preko premijera, ministara, direktora državnih i javnih poduzeća pa do gradonačelnika) jezičac bi zasigurno prevagnuo na stranu ovih drugih.
Pokazni primjer funkcioniranja zarobljene države
Oni su u Hrvatskoj stvorili vlastiti svijet, svijet u kojem ničeg osim pravde i poštenja ne nedostaje. Oni posjeduju državu, a slučaj Dragana Kovačevića jasno nam pokazuje kako zapravo funkcionira zarobljena država. On je jedna od onih točaka u kojoj se spajaju mutni političari, mutni biznismeni i mutni poslovi u kojima se vrte iznosi koji su za većinu hrvatskih građana tek misaona imenica.
Kad si tako moćan onda za tebe ne vrijede uobičajena društvena pravila jer sve što je normalno tebi nije normalno. Kad si tako moćan želiš zgrabiti sve što možeš zgrabiti pa i grobnicu u mirogojskoj Aleji velikana, koja ti ni po čemu, osim po mitu, ne pripada. I možda se baš u grabeži za tom grobnicom koje se trudio dokopati i prije nego što je napunio 50 godina, otkriva tvoj istinski strah, strah da si u stvari nevažan i svijest da za sobom nemaš ništa za ostaviti osim milijuna vrijednog crnog granita i grobnog mjesta unatoč čemu će te ovaj narod svejedno zaboraviti.
A nepravedno bi bilo zaboraviti Dragana Kovačevića jer je upravo njegov slučaj do kraja razotkrio kako funkcioniraju vlast, biznis i društvo u Hrvatskoj i koliko je čvrsta mreža interesa kojima je država spletena.
Velikan Dragan Kovačević je zaslužio da se njegova obiteljska grobnica proglasi grobnicom hrvatske države, a da predsjednik Milanović i premijer Plenković svečano u nju polože lijes s Ustavom.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
