Hrvatska se još oprošta od svog najpoznatijeg, najprepoznatljivijeg i najvoljenijeg pjevača – Olivera Dragojevića.
Jučer su Splićani na Rivi posljednji put ispratili svog čovika. Ispratili su ga na njegovu Korčulu…
Nakon kraćeg obreda u crkvi Sv. Frane, desetak tisuća Splićana nahrlilo je na splitsku šetnicu, a pripadnici Torcide organizirali su špalir kroz kojeg je prevezeno Oliverovo tijelo sve do gata Sv. Nikole u trajektnoj luci.
Od tamo je uz sponatni, srčani pljesak okupljenih krenuo katamaran za Vela Luku gdje će se u srijedu u poslijepodnevnim satima održati pogreb u prisustvu najbliže rodbine, prijatelja i suradnika.
U svakom slučaju, jučer je Split nanovo pokazao zašto je poseban. Predstavio je u punom sjaju svoju čudesnu i neobjašnjivu energiju. Onu energiju iz koje se rađa jezična konstrukcija "nemoš ti to razumit".
Katamaran kojim je do Korčule putovao Oliverov lijes, pratile su dvije topovnjače ratne mornarice, avioni i helikopteri su nadlijetali nebo, a običan, težački svijet s Brača, Hvara i Šolte izašao je na otvoreno more sa svojim barkama. Željeli su uz pjesmu i morsku sirenu pozdraviti svog najvećeg kapetana na putu prema posljednjoj luci.
Jučerašnji dan zapravo je bio obilježen nekakvom inspirativnom tugom. Vlada je proglasila Dan nacionalne sućuti, zastave su se spustile na pola koplja, a aposlutno svaki dalmatinski ugostiteljski objekt cijeli dan bio je obogaćen Oliverovim notama.
Tisuće ljudi diljem Dalmacije sponatno je izlazilo iz svojih kuća pa na gradskim trgovima pjevalo “Cesaricu" ili "Nadalinu". A to, priznajmo, zaslužuju samo oni koji nisu htjeli biti veliki nego su to postali jer su za života bili mali, jednostavni i skromni.
U tišini i dostojanstvu Splićani gutali su knedle, ali rijetko tko je mogao suzdržati suze. Kampanel Sv. Duje “zapalila” je Torcida bakljama, stotine brodica zatrubilo je Oliveru u čast, a zvona sa spomenutog kampanela oglasila su se točno nakon 80 godina. Posljednji put zvonilo je s “najlipše katedrale na svitu” pvodom tugovanja za još jednim velikanom, splitskim gradonačelnikom – Antom Trumbićem.
Trumbić je zadužio Split. Političku karijeru započeo je kao zastupnik u Dalmatinskom saboru, a završio je boreći se za hrvatski državotvorni interes.
Pokrenuta peticija: 'Želimo da se po Oliveru Dragojeviću nazove zračna luka u Splitu'
Međutim, to je samo jedan obični fakt s Wikipedije, ali fakt koji mnogo govori. Trumbić je Splitu dao ponešto infrastrukture nakon cara Dioklecijana, dao mu je ponešto dobre političke ostavštine, Miljenko Smoje dao mu je dušu, Hajduk i Goran Ivanišević su ga proslavili, a Oliver Dragojević ga je opjevao.
Stoga o veličini jednog čovjeka koji je nepovratno obilježio generacije i odrastanje ne treba posebno trošiti riječi. Samo su rijetki oni pojedinci koji uspijevaju ujediniti taj svojeglavi, čudni, dalmatinski svijet.
Zato uz one loše i tužne emocije, trebamo posjedovati i one pozitivne. Trebamo se osjećati ponosno i sretno.
Jer, Oliverove pjesme pjevat će i naša djeca, unuci, praunuci… Na njegovu pjesmu će možda doživjeti prvo pijanstvo, prvi poljubac, prvi prekid, a možda će samo netko uz čašu vina na plaži slušati “Galeba” gledati u daljinu i nostalgično maštati o nekim drugačijim vremenima.
