Haški tribunal donosi presudu u jednom od najkompleksnijih slučajeva od 1993. godine kad je počeo s radom. Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić nepravomoćno su osuđeni zbog, kako je stajalo u presudi, zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u sklopu udruženog zločinačkog pothvata.
Dan prije presude iz BiH poručuju kako se nadaju da će je Sud sutra barem potvrditi, a nade polažu i u veće kazne. No, u žalbenom postupku optuženici su iznijeli stavke za koje njihove obrane vjeruju da bi trebale promijeniti odluku Suda.
Tuđman, Šušak i Bobetko
Ususret presudi razgovarali smo s odvjetnicom Slobodana Praljka, Nikom Pintar, koja nam je rekla što možemo očekivati od sutrašnjeg dana.
'Sve. Sve se može očekivati. I da presuda ostane ovakva kakva jest, i da bude blaža, i da bude stroža i da bude ukinuta', kaže nam odvjetnica Pintar.
U slučaju da se sutra potvrdi prvotna presuda, trebat će dobro proučiti kakve će indikacije to imati po Hrvatsku s obzirom na to da se u, po nekima skandaloznoj optužnici, tadašnji hrvatski državni vrh našao u kontekstu počinjenja ratnih zločina. Iako se nije sudilo ni Franji Tuđmanu, ni Gojku Šušku, ni Janku Bobetku, njihova se imena spominju u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata. Upravo zbog toga se postavlja pitanje kakve će indikacije sutrašnja presuda imati po državu Hrvatsku.
I dok neki smatraju da presuda šestorki nije presuda Hrvatskoj, Praljkova odvjetnica s time se ne bi složila. 'Da, svi to sada pričaju, kažu da optužnica ide individualno protiv šestorice u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata, a ne protiv državnih dužnosnika. Ali pravnici se tu ne mogu složiti oko istog zaključka', kaže Pintar koja smatra da bi osuđujuća presuda ipak imala implikacije u smjeru državnog vrha.
Antonettijevo izdvojeno mišljenje kao važan faktor žalbe
Slobodan Praljak je u žalbenom postupku kazao kako je Armija BiH odbila uspostaviti zajedničko zapovjedništvo s HVO-om, unatoč dogovoru između dvojice predsjednika, Tuđmana i Izetbegovića, te da su nakon toga napali HVO i Hrvate, odnosno da su krenuli u ofenzivu protiv privremenih saveznika. Odvjetnica Pintar kaže kako to potvrđuju i neki prijašnji slučajevi.
'To možete vidjeti u presudi Enveru Hadžihasanoviću i u presudi Seferu Haliloviću, da je postojala ofenziva. To su utvrđene činjenice. U noći na 30. lipnja 1993. godine dio onih koji su do tada bili u sastavu HVO-a okrenuli su oružje protiv pripadnika HVO-a, pobili ih i prešli na stranu Armije BiH. HVO je imao pravo zatočiti svoje dezertere', kaže Pintar.
Sve gore navedeno očituje se i u izdvojenom mišljenju suca Antonettija koji je prilikom prve presude dao mišljenje da Hrvatska i njeno političko vodstvo nisu bili dijelom sukoba u Herceg-Bosni u mjeri u kojoj su to zaključili ostali članovi sudskog vijeća, odnosno da nije došlo do izravne vojne intervencije, pa samim time nije bilo ni međunarodnog sukoba. Stoga je Antonettijevo izdvojeno mišljenje bilo važan faktor obrane tijekom žalbenog postupka.
Ako je Sud uvažio ove stavke, to bi trebalo itekako utjecati na sutrašnju presudu. 'Nažalost, u svakom ratu ima žrtava. Ali ovime se stvari stubokom mijenjaju. Ovo znači da te žrtve nisu bile dijelom plana', kaže nam odvjetnica Pintar.
Ukupno dobili 111 godina zatvora
No, Antonetti, unatoč izdvojenom i djelomično suprotnom mišljenju, nije smatrao da je šestorka nevina. Na 581 stranici tog mišljenja, Antonetti je pravno i činjenično osporavao postojanje udruženog zločinačkog pothvata, ali je smatrao da su sva šestorica optuženih krivi po članku 7.1 Statuta Haškog suda, a Prlić, Praljak i Petković i po članku 7.3 Statuta.
U članku 7.1. stoji da je 'osoba koja je planirala, poticala, naredila, počinila ili na drugi način pomogla i podržala planiranje, pripremu ili izvršenje nekog od kaznenih djela navedenih u člancima od 2 do 5 Statuta snosi individualnu odgovornost za to kazneno djelo.
Članak 7.3 kaže da 'ako je neko od djela navedenih u člancima od 2. do 5. ovog Statuta počinio podređeni, njegov nadređeni ne može biti oslobođen kaznene odgovornosti ako je znao ili je bilo razloga da zna da se podređeni sprema počiniti takva djela ili da ih je već počinio, a on nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni počinitelje'.
U svibnju 2013. godine Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, Valentin Ćorić na 16, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Sutra ćemo vidjeti je li se, i koliko, presuda promijenila nakon žalbenog postupka.
