Dok priča kako jedva sastavlja kraj s krajem, jer svojoj djeci želi pružiti što i drugi imaju - odjenuti ih, obuti, kupiti udžbenike i pribor, ali i ne dozvoliti da budu gladna, Al Jazeerina sugovornica koja živi u Baranji, iz koje je i krenula priča o gladnoj djeci u hrvatskim školama, jedva zadržava suze. Njezini su blizanci među djecom kojoj drugi plaćaju topli obrok u školi.
Sve je počelo nedavno, kad se učiteljici Osnovne škole u Belom Manastiru jedno dijete požalilo kako je cijeli dan gladno, jer mu roditelji ne mogu dati ni pet kuna dnevno. A to dijete u istoj školi nije bilo usamljeno, jer je takvih mnogo. I ne samo u Baranji, nego u cijeloj Hrvatskoj.
"Jako mi je teško kad pomislim da ne mogu pružiti svojoj djeci više. Mogla bih plakati od muke. Puno sam i dužna, kupila sam i odjeće, torbe, pribora, a od nikoga ništa nemam. Nitko se neće pobrinuti za nas i prepušteni smo sami sebi", žali se majka dvoje školske djece s početka priče, koja je, iz razumljivih razloga, zahtijevala anonimnost.
Jedini izvor su joj sezonski poslovi
Posla nema, baš kao ni mnogi na istoku Hrvatske, a jedini izvor prihoda su joj povremeni, sezonski poslovi. Tako je ove godine uspjela "spojiti" tri mjeseca na javnim radovima, dobivši po 300 eura mjesečno. I to je bilo sve.
"Stvarno nam treba pomoć, jer sve moram kupiti, i to duplo, jer imam blizance. Najgore je kad nemam djeci što dati. Ne možeš ostaviti djecu da idu prljava i musava u školu, niti da budu gladni. Ako smo sirotinja, ne moraju biti najgori", napominje majka.
Baranjskoj djeci stigla pomoć
Primjera poput baranjskih puno je i drugdje u Hrvatskoj. Preciznih brojeva nema, ali se zato stvari pomjeraju u pozitivnom smjeru. Potvrđuju to i ravnatelji škola.
''Stvari su se itekako promijenile, jer je, nakon objave priče o gladnoj školskoj djeci, samo u našoj školi 105 djece dobilo topli obrok do kraja školske godine, ponad onih učenika koji obrok redovno dobivaju", pohvalio se Damir Mendler, ravnatelj belomanastirske OŠ "Dr Franjo Tuđman".
Srame se što su sirotinja
Objašnjava kako su djeca koja su, nakon objave tužne priče o gladnim učenicima, zapravo najugroženiji među djecom, jer dolaze iz obitelji u kojima radi samo jedan roditelj, a ima plaću ispod "minimalca", ali i obitelji u kojima su roditelji ostali bez posla ili primaju socijalnu pomoć, no nemaju dovoljno za preživljavanje jer ih je sedam ili osam u kući.
"Ljudi se srame reći da su sirotinja. To nitko neće reći. Pokrenuli smo akciju šireg karaktera, reagirao je, na moju inicijativu, i grad, a potaknuo sam i razmišljanja Caritasa, te Crvenog križa kako bismo zbrinuli svu djecu", navodi Mendler.
Akcija Portala dobrote
U međuvremenu se u cijelu priču uključila i Humanitarna udruga Portal dobrote, pokrenuvši preko društvenih mreža akciju pod nazivom "Da nijedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno". Tom akcijom, putem donacijskog telefona ili uplatama na poseban račun, prikupljaju donacije za djecu čiji roditelji nisu u mogućnosti platiti obrok u školi. Cijena jednog poziva simbolično iznosi kao i jedan obrok - šest kuna (85 eurocenti).
Ta je udruga postala poznata u cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan nje, kad je pokrenula akciju "Kruh za poslije", u kojoj građani, osim sebi, kupe kruh i nepoznatom, a siromašnom susjedu. Samo u Hrvatskoj akcija se provodi na oko 500 prodajnih mjesta - pekarnica i trgovina.
Pomoć školama u Jasenovcu i Kutini
Škole u Jasenovcu i Kutini spremno su prihvatile inicijativu Portala dobrote, jer su svjesni kako je roditeljima sve teže. Kriza traje već šest godina, a posljedice su, kako kažu, posebno primjetne posljednju godinu.
"Prihvatili smo pruženu ruku dobrote, a u nevolji se uvijek vidi koliko je narod solidaran i kako do izražaja dolazi zajedništvo. Ljudi su suosjećajni jedni prema drugima, a tim putem je i ova akcija krenula, jer svi želimo da se djeci stvarno pomogne i da ne budu gladna. Neki od njih dođu o 7.30 u školu, a kući dolaze u 14.30 sati, čak i malo kasnije. Ako to dijete ne jede i ne ponese ništa od kuće, ne može ni biti zadovoljno i sretno, niti da normalno uči i bude veselo", svjestan je Branko Šepović, ravnatelj OŠ Jasenovac.
Službenih podataka o broju gladne djece u Hrvatskoj nema, iako je anketa, koju je u ožujku među ravnateljima osnovnih škola proveo tadašnji ministar obrazovanja Željko Jovanović, pokazalo da 0,3 posto djece jedini obrok tokom dana prime u školi. U hrvatskim osnovnim školama je oko 330.000 djece, što znači da je gladne djece približno tisuću.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/majka-ne-mogu-djecu-gladnu-poslati-u-skolu
