Lucija Štorek koja se s petogodišnjom kćeri vratila s mora samo da bi došla pred stan kojem je nova vlasnica promijenila vrata, a sve njene stvari odnijela u nepoznato, konačno je došla do barem dijela svojih stvari.
Iako imaju ugovor o najmu te uredno plaćaju režije i stanarinu, obitelj Štorek se našla usred imovinskog spora u kojem je jedna strana iskoristila njihov odlazak na more i otela im sve stvari.
Nova vlasnica, koja je stan kupila od susjeda koji su se brže-bolje uknjižili na stan temeljem ugovora o dosmortnom uzdržavanju, u pratnji odvjetnice i policije konačno je odvela Luciju Štorek do mjesta gdje je pobacala njene stvari.
„Igračke tu, igračke tamo. Sve što je i bilo u nekakvim kutijama, tih kutija više nema, to je sve pobacano“, kaže Lucija za HRT dok na betonskom podu vlažne garaže popisuje sve ono što su ona i suprug četiri godine skupljali. „Očitom im se žurilo“, ogorčena je Lucija.
Slomila se kad je kćer pitala za romobil
Tada, dok ju nova vlasnica stana i njena odvjetnica gledaju, nije zaplakala niti se slomila. Ali su ju iduće jutro slomile suze njene kćeri.
„Ja sam danas djetetu obećala da ću joj donijeti njen romobil, tako se veselila da će se moći opet voziti na njemu“, kaže Lucija. Romobil je bio rođendanski poklon, no petogodišnjakinja je ostala bez njega jer se eto, novim vlasnicima jako žurio izbaciti sve njihove stvari prije nego što se vrate s mora.
Borna, otac koji je na sezonskom poslu u Dubrovniku, nije misliio da će stvari nedostajati. Pa kome bi uopće trebale stvari mlade podstanarske obitelji. Prevario se.
Borna je prije nego je otišao raditi u Dubrovnik na jednoj polici u čašici ostavio vjenčani prsten. Inače ga je nosio na lančiću, koji je puknuo. Planirao ga je popraviti kad se vrati.
'Ovo očito nije kraj'
„Kad sam krenula vaditi te stvari, vidjela sam da nema... To je bezveze pobacano po vrećama. Robe malo tu, malo tamo... Nisam se toliko obazirala na to. Nisam si htjela toliko davati srcu jer nisam se htjela rasplakati pred njima. Nisam htjela ispasti slaba“, govori Lucija.
„No što će s dječjim stvarima“, pita se očajni Borna.
A nestala je i kompletna dokumentacija.
„Cijeli ladičar u kojem je bio rodni list, domovnica, jamstva, svjedodžbe, sve ono što čovjek stavi u fascikl, sve bitno mi je unutra. Mislila sam da će mi bar to vratiti! Što će s tim“, pita se Lucija.
Dječji krevet, bračni krevet, nadmadrac, nabraja dalje s nevjericom da nema ni namještaja.
„Pitala sam ih gdje je ostatak stvari, oni su šutjeli, bili su sa svojom odvjetnicom. Vidjet ćemo što će biti dalje, jer očito ovo nije kraj“, zaključuje Lucija.
