9-godišnji Ivan je cijelu prvu godinu života proveo u bolnici jer je rođen s kroničnim zatajenjem bubrega, a kao posljedica toga razvila se i bolest mekanih kostiju. Ni dana nije bio s vršnjacima u školskoj klupi, a iza njega je 15 operacija i devet godina dijalize svakih četiri sata.
No, unatoč svemu Ivan nikada ne skida osmijeh s lica. Svojim je šarmom oduševio sve liječnike u bolnici u Padovi, a talijanski je, kaže njegova majka, svladao bolje nego ona pa joj je često prevodio što liječnici govore.
U Padovi su bili dva mjeseca. Bubreg je dobio od majke Kristine Sabol, a ona nam je rekla kako su njezine prve misli bile "da li je Ivan dobro. Da li je Ivan gotov, da li je uspjelo".
Kristini se i danas sve čini kao san: "Težak period. Bilo je osam godina dijalize i konačno smo se riješili, obavili transplantaciju i sad sve dobro, sve super, nalazi dobri. Bubreg radi, Ivan piša, presretni smo".
A možda ništa od ovog ne bi bilo da za Ivanovu priču nije čuo jedan od šefova međimurskih policajaca. Iako je i on operirao četiri puta lijevo i dva puta desno koljeno odlučio je trčati kako bi skupio novac potreban za dječakovu operaciju.
A u tu su se trku potom uključili i mnogi drugi.
"Osjećaj je predivan. Prije svega evo radi malog Ivana što se u biti vratio živ i zdrav iz Padove di je bio transplantiran", rekao nam je voditelj Službe policije PU međimurske Kristijan Srpak.
Pred dvojicom ovih prijatelja velik je dan. Iako je Ivan tek nedavno napravio svoje prve korake oni su se dogovorili da na čakovečki polumaraton ove nedjelje idu zajedno.
"Ivan je zaželio dobit medalju, na neki način okrunit ovo svoje ozdravljenje na taj način i otrčat sa mnom Čakovečki polumaraton. U biti ja ću ga zadnjih, evo odlučili smo, sedam kilometara gurat u kolicima i pokušat doć naravno do cilja", kaže nam Srpak
Onaj najvažniji već je ostvaren pa ni za ovaj ne sumnjamo da će
biti.
