Mjesec i pol dana nakon jakog potresa koji je pogodio Zagreb i širu okolicu još je mnogo otvorenih pitanja, ali i tumačenja. Primjerice, profesor emeritus Mehmed Čaušević s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i jedan od vodećih domaćih stručnjaka za statiku i stabilnost građevina upozorava da potres u Zagrebu nije bio zabilježen akcelerografima onako kako je trebao biti zabilježen.
U Zagrebu i okolici tek 3-4 akcelerografa?
Razlog tomu je, kako je rekao za Novi list, što Seizmološka služba Hrvatske nije imala novca za nabavu Strong Motio akcelerografa i njihovo postavljanje na odgovarajuća mjesta. Ti su uređaji kalibrirani tako da se uključuju automatski u potresu te da zapišu ubrzanja na mjestima na kojima su postavljeni kako bi se odredili nivoi opterećenja, odnosno seizmičke sile na građevine.
"Seizmološka služba Hrvatske tražila je nabavu tih akcelerografa i drugu opremu, ali za tu nabavu nije bilo razumijevanja kod nadležnih. Nisam izravno involviran u taj dio posla, ali sam dobio informaciju da u Zagrebu i okolici nije bilo postavljeno više od tri do četiri akcelerografa, što je premalo. Tek treba zapisane podatke analizirati, ali ne mislim da su zabilježena ubrzanja jako velika, možda najviše 15 posto od ubrzanja zemljine teže u blizini epicentra. Naši seizmolozi su trebali jako puno toga obaviti u uvjetima karantene", kaže prof. Čaušević.
U Sloveniji, napominje Čaušević, postoji gusta mreža akcelerografa zahvaljujući većem razumijevanju nadležnih za nabavu tih uređaja.
"Oni su za potres od 22. ožujka u Zagrebu zabilježili ubrzanja na tridesetak lokacija u Sloveniji. Na osnovu posebnih atenuacijskih relacija i udaljenosti mjesta na kojima su u Sloveniji zabilježena ubrzanja i odgovarajuće magnitude odredili su ubrzanja u epicentru potresa", dodao je.
'Zapisi ubrzanja potrebni za projektiranje novih konstrukcija'
Sve to, kaže prof. Čaušević, iznosi jer za građevinare slijedi najvažniji dio posla koji trebaju napraviti seizmolozi - odrediti spektre potresa, prema kojima će biti određeni i nivoi opterećenja kada se pristupi projektiranju sanacija građevina, ponajprije onih stambenih.
"Za projektiranje javnih građevina koje su neophodne u uvjetima neposredno nakon potresa trebat će kod projektiranja njihovih konstrukcija koristiti dobivene zapise ubrzanja u vremenu, koji su već digitalizirani, tako da se ti zapisi također mogu primijeniti u softverima za izračun konstrukcija na djelovanje potresa, a naši projektanti raspolažu tim softverima. Spektri koji odgovaraju potresu od 22. ožujka će se koristiti samo za kontrolni izračun konstrukcije, jer je opterećenje na zgrade u ovome potresu bilo relativno malo", pojašnjava.
Dodaje kako tek nakon dobivanja navedenih spektara i ubrzanja u vremenu, projektanti mogu početi posao izrade projektne dokumentacije obnove i revitalizacije za građevine oštećene u potresu.
08.04.2020., Zagreb - Sanacija dimnjaka i stanova u sredistu grada nakon potresa. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
'U Zagrebu i Rijeci moguć je katastrofalniji potres'
Prof. Čaušević ističe kako su ubrzanje tla i magnituda potresa, prema važećim propisima, među najvažnijim podacima za izračun konstrukcije zgrade na djelovanje sila potresa. Seizmolozi su 22. ožujka u Zagrebu zabilježili ubrzanja oko 0,1 od ubrzanja zemljine teže, a najviše 0,15.
"S ovakvim ubrzanjima danas računamo građevine u Istri, za koju se zna da ne pripada izrazito seizmički aktivnom području, ali u kojoj se osjećaju utjecaji drugih žarišnih regija. U Rijeci su ta ubrzanja najmanje dva puta veća. Znači da ta ubrzanja tla u Rijeci imaju vrijednosti oko 0,2 ubrzanja zemljine teže. (...) Povećanje vrijednosti magnitude za jedinicu, recimo od 5 do 6, znači čak 32 puta veću oslobođenu energiju. Za ovaj zagrebački potres navodi se magnituda od 5,3 do 5,5, a za riječki potres treba računati s većom magnitudom, što znači sa znatno većom energijom", upozorio je prof. Čaušević u razgovoru za Novi list.
Problem je, ističe, što se i u Zagrebu i u Rijeci može dogoditi puno jači potres s uistinu katastrofalnim posljedicama.
U najvećoj opasnosti zgrade sagrađene nakon Drugog svjetskog rata
Prema suvremenim propisima projektiraju se konstrukcije zgrada da izdrže, s oštećenjima, ali bez urušavanja, potrese za koje je deset posto vjerojatnosti da će se dogoditi u razdoblju od 475 godina, za vrijeme trajanja građevine od 50 godina.
"Znači da je mogućnost pojave takvog jačeg potresa realna. Zagrebački potres bio je znatno slabiji od potresa na čije djelovanje danas projektiramo i gradimo zgrade. Nažalost, u Zagrebu nije izmjereno na više mjesta ubrzanje tla, s kojim podatkom bismo definirali potresna opterećenja, kazao je prof. Čaušević dodavši da bi u slučaju jačeg potresa bile značajne razlike u ponašanju građevina izgrađenih po različitim propisima.
Prvi propisi za potresnu gradnju stupili su na snagu 1964. godine nakon velikog potresa u Skoplju.
"Napredak se ogledao i u propisima, koji su u bivšoj državi nekoliko puta bili ažurirani, a danas se projektira isključivo prema europskim normama. Naravno, postoje mnoge zgrade koje su sagrađene prije stupanja na snagu prvih propisa. Većina njih, osim djelomično manjih obiteljskih objekata, ozbiljno je u opasnosti od potresa većeg od ovoga zagrebačkog, koji je moguć. Zgrade sagrađene nakon Drugog svjetskog rata do donošenja prvih propisa najviše su u opasnosti", upozorio je prof. Čaušević.
