Vili Beroš, ministar zdravstva i najistureniji član Nacionalnog stožera civilne zaštite, prema istraživanju javnog mnijenja, Cro demoskopa, u samo mjesec dana uspio je postati najpopularniji političar u državi. Objavljeno je da je u 16 godina mjerenja Cro demoskopa upravo on ostvario rekordan skok: u samo mjesec dana popeo se sa dva posto na 29 posto, ostavljajući iza sebe i premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića.
I bez ovih statističkih pokazatelja bilo je jasno da je novi HDZ-ov ministar zdravstva uspio postati iznimno popularan, da je postao zvijezda, jedan od ključnih lidera hrvatske borbe protiv koronavirusa, ali i iznenadan politički adut HDZ-a – s kojim se HDZ tek treba snaći.
Beroš je, naime, za Plenovića bio hitno rješenje za krizu s koronavirusom, a sada može postati za njega i ključni politički suradnik na predstojećim parlamentarnim izborima. Može, ali i ne mora. Ovisi prije svega o intenzitetu krize s koronavirusom, o njezinom udaru na zdravstveni sustav, na gospodarstvo, ali i o postupcima obojice političara. Pa i o percepciji koliko je Vili Beroš HDZ, a koliko je – samostojeća pojava.
Iako se Berošu u pravilu u svim javnim nastupima koje prenose televizije u zagradi ispisuje HDZ, za veliku većinu građana koji ga podržavaju vrlo je izgledno da ga uopće ne percipiraju kao hadezeovca. Gledaju ga prije svega kao liječnika, osjećaju i vide da je kompetentan, ne doima se – bahat.
Beroš na jednoj od sjednici Nacionalnog stožera koji se javnosti obraća svakog dana u 14 sati
Pozitivni bodovi zbog komparacije s Kujundžićem
Za Berošev uzlet popularnosti sigurno su zaslužne i komparacije s prethodnim ministrom. Mnogi su prvih tjedana krize s koronavirusom naglašavali i podsjećali: "A kako bi to bilo da je još uvijek ministar Kujundžić…". Beroševa jednostavna komunikacija i spremnost da djeluje odmah, nešto što bi trebao biti normalan standard za svakog ministra – jer su za to naprosto plaćeni – doimali su se kao nevjerojatna promjena nabolje.
Činjenica da je oformljen Nacionalni stožer civilne zaštite i da su se počele održavati press konferencije svakodnevno, na kojima su Beroš, ali i Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, bili dostupni, objavljivali podatke o zaraženima i prilično detaljno tumačili prve postupke i preporuke, stvorili su dojam da je u državi oformljeno tijelo koje je neprestano dostupno, koje je transparentno, kojem se može vjerovati. Ono što Vlada RH nije mogla godinama organizirati, a to je jedna press konferencija tjedno na kojoj će premijer i ključni ministri biti dostupni svim medijima pod jednakim uvjetima, sada se pokazalo mogućim iz dana u dan. Ne s Vladom, nego sa Stožerom. Naravno, široj javnosti nije objašnjavano da Stožer nije neprestano dostupan svim medijima i novinarima jednako, ali i ovako, kontrolirano otvaranje, bilo je dovoljno za stvaranje sigurnosti.
Na tom valu želje da se u Hrvatskoj ima nekog kome se može vjerovati, rasla je i popularnost ministra Beroša. Dobro je reagirao na prvu informaciju da je došlo do pogreške u sustavu – kada su članovi obitelji prvog umrlog oboljelog iz Istre tvrdili da liječnici nisu reagirali na pozive – najavio je istragu.
Ali nije dobro reagirao na prve informacije da nemaju svi zdravstveni radnici jednako dostupna zaštitna sredstva. Umjesto da dopusti otvoren razgovor o tome je li Vlada pravovremeno pokrenula nabavu zaštitnih sredstava za zdravstvene radnike, ali i sve druge koji su posebno izloženi u vrijeme koronavirusa, ministar Beroš se odlučio obrušiti na "petu kolonu" – neimenovane zdravstvene djelatnike koji šire neutemeljene glasine.
Nepotrebno poskliznuće s PR manipulacijama
Bila je to točka preokreta u kojoj je Vili Beroš mogao odlučiti hoće li nastaviti putem beskompromisnog borca protiv koronavirusa, a možda i ministra koji ima potencijala angažirano krenuti u popravljanje zdravstva, ili će ipak graditi put političara, i postati dio tima koji će šutke prijeći preko činjenice da se ne zna kako je raspodijeljena nikad dovoljno razjašnjena tzv. šeikova pošiljka opreme.
A onda nije ni razumio koliko je pogrešno upustiti se i u PR projekt medijske objave njegova poziva dječaku koji ga je nacrtao kao superjunaka. U društvu sa slabom tradicijom demokracije, u kojem se u trenucima krize još čezne za čvrstom rukom, jednima je to bilo baš slatko i ljudski, a mnogima neugodan znak da i ministar Vili Beroš ne preza ni od tako neumjesnih populističkih poteza.
Činjenica jest da i Beroš i drugi članovi Stožera oko nekih pitanja i problema, unatoč toj naoko svakodnevnoj dostupnosti, ne uspijevaju biti precizni. Primjerice, oko upotrebe zaštitnih maski za građane, ili oko testiranja, ili oko zbrinjavanja osoba kojima je dijagnosticiran koronavirus. (Sjetimo se samo one enigme – kako su građani kojima je dijagnosticiran virus u bolnici završili na benzinskoj crpki.) No, unatoč tome, i Beroš, i Alemka Markotić (kao ključni članovi Stožera iz zdravstvenog sustava) uspijevaju održati ključni dojam - a to je da imaju najbolje namjere.
Beroš za sada još pokušava balansirati, biti sve, i stručnjak, liječnik koji se razumije u koronavirus, član Stožera koji će dati još jedan intervju i odgovoriti i na pitanje može li se ovih dana voziti bicikl, i ministar koji organizira cijeli sustav za krizni trenutak, i HDZ-ovac koji će strpljivo pozirati s ministrom Damirom Krstičevićem da bi se po n-ti put pokazalo kako je vojska dobro sagradila šatore kod KB Dubrava, i smiješiti se sa suprugom s naslovnice "Glorije". Stigao je angažirati i ekipu da mu vodi Twitter.
Beroš je zasad miljenik nacije, hoće li to i ostati?
Slijedi ozbiljan izazov
On je nesumnjivo odličan komunikator, osoba koja izgleda strpljivo i blago, a nakon slučaja "peta kolona" vidljivo je da jako pazi da ponovno "ne izgubi živce". No, ovih njegovih prvih mjesec dana samo su uvod u mnogo ozbiljniju, drugu fazu. Odlično je što Beroš nije odbio svaku sumnju da je netko unutar sustava pogriješio kada je nakon prvog slučaja smrti najavio istragu. Ali činjenica jest da rezultata te istrage još nema. Također nema niti rezultata istrage tko je pogriješio kada je Hitna pomoć odbila odvesti djevojčicu s napadom slijepog crijeva čija je majka bila u samoizolaciji zbog koronavirusa.
Činjenica jest da je uspio pokrenuti brzu reorganizaciju cijelog sustava zdravstva za uvjete koronavirusa, ali ispod te reorganizacije, to je još uvijek onaj isti stari sustav, s premalo liječnika, s golemim listama čekanja, s odgođenim zahvatima, s odgođenim tretmanima onkoloških bolesnika, s bezbroj uputnica za obične laboratorijske pretrage – koje su otkazane jer nemaju oznaku hitnosti, a možda bi pokazale ozbiljne bolesti.
Tek ta druga faza će biti pravi test za "superjunaka" Vilija Beroša. Njegov opstanak ili pad. To je faza u kojoj više ne mogu pomoći slatke Twitter objave ili kojekakve druge PR kerefeke. Ako se doista ostane boriti u zdravstvu i pokaže volju za ozbiljnim reformskih zahvatima, Vili Beroš će nesumnjivo izgubiti obol romantične zvijezde, ali i pokazati da može biti političar za pamćenje. Ako pak na temelju naraslih krila popularnosti, zaključi da mu je mjesto iznad ministarske pozicije, da bi trebao odlepršati u sigurnost političke demagogije i angažirati se više kao promotor HDZ-a na predstojećim parlamentarnim izborima nego popravljač zdravstva, Vili Beroš bi mogao biti zabilježen samo kao još jedno nacionalno razočaranje.
