Početak polugodišta i u Zagrebu je bio kao nikad prije. Mnoge škole nastavu su počele s vježbom evakuacije koju su inače dužne održati barem jednom u dvije godine ali te su se obaveze eto sjetile tek nakon potresa.
Istodobno mnogi su roditelji svoju djecu sa strahom ispratili u školu jer se boje da je i škola i put do škole još uvijek opasan zbog oštećenja nastalih u potresu.
Školsko zvono nije znak za kraj nastave, nego za uzbunu! Evakuaciju od potresa. Jedan po jedan razred zagrebačke OŠ Jure Kaštelana napušta školu i od potresa bježi na sigurno. U ovom slučaju školsko dvorište.
"Trebaš stati ispod klupe i pokriti glavu rukama, ako je jači s jednom rukom se primiti za stol, a drugom pokriti glavu. Kad prestane moraš brzo obući jaknu i izaći vani u koloni na ovu tamo livadu", rekla je Nina Smolić, učenica OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu.
"Pa i dalje me strah i svi bi trebali osjećati strah jer i dalje ne možeš predvidjeti kad je potres, ali malo mi je lakše zato što je puno mojih prijatelja ovdje i mogu svoje osjećaje podijeliti s njima", izjavio je Luka Varga, učenik OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu.
Vježbu je izvelo 320 učenika, a da pobjegnu trebale su im dvije minute.
"Prvi sat su imali sat razrednika. Upoznali su se s tim što treba napraviti u slučaju potresa. Napustili smo školu u predviđenom vremenu i ako opet bude, ja mislim da će biti sve u redu", rekao je Krešimir Supanc, ravnatelj OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu.
Vježbe će se ovo polugodište održati u svim školama u Zagrebu, Zagrebačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Evakuacija u slučaju požara i dosad je bila obavezna vježba, ali pitanje je tko ju je provodio.
"Do sada su u svim školama prema zakonu o obnovi bile obavezne vježbe u kriznim situacijama, a sada na početku drugog polugodišta smo poslali naputak svim školama da to češće odrađuju nego što je propisano zakonom", poručio je Momir Karin, pomoćnik ministra obrazovanja.
Kako ne paničariti, što ako se potres dogodi dok su u učionici, a što ako budu na odmoru ili tjelesnom? Plan evakuacije se razlikuje od škole do škole, ali neka pravila su sveta, objašnjavaju u civilnoj zaštiti.
"Bitno je da svi znaju što treba učiniti u toj sekundi. Samozaštiti se, sakriti se ispod stola, odmaknuti s eod staklenih površina, stati uz nosivi zid, štok, čekati da prođe prvi udar i nakon toga pažljivo bez panike napustiti prostor", izjavio je Dražen Štajduhar, načelnik Sektora za smanjenje ...
Ništa nas ne smije iznenaditi. Tako se u Jugoslaviji zvala famozna vježba evakuacije u slučaju nepogoda. Za to su svi znali, i to je uistinu bilo nešto važno. Pa tako novine iz 70-ih pišu da je cilj akcije praktično primijeniti stečeno znanje članova omladinske jedinice, izviđača i članova Narodne tehnike, da se provjeri mogućnost korištenja djece i omladine u općenarodnoj obrani.
Učenici su glumili žrtve, nastavnici liječnike, skakalo se s
prozora na improvizirane zračne jastuke. Na fotografijama koje
smo dobili od Školskog muzeja nakon vježbe ponosno poziraju
učenici i nastavnici škole zdravstvenih tehničara. U tim akcijama
su sudjelovali svi, ne samo učenici. Obavezna je bila i za
radnike u velikim tvornicama.
Pa tako novine pišu da je sudjelovalo 200 000, čak i 500 000
ljudi.
Puno toga nas je iznenadilo 50 godina kasnije, a ravnateljstvu Civilne zaštite iznenađenja je dosta. Vježbe, kažu, treba uvesti više puta na godinu.
"Stav našeg ravnateljstva je da bi se to trebalo organizirati jedan do dva puta u polugodištu. Često naš povjerenik radi u jednoj smjeni zato mislimo da treba proći i u dvije smjene jer vježbom dolazimo do savršenstva kao u sport", poručio je Štajduhar.
Učenici u centru Zagreba moraju naučiti plan evakuacije, ali i kako sigurno doći do škole. Jer putem vrebaju razne opasnosti.
Nadstrešnica kuda djeca sada idu u OŠ Ivana Gundulića i iz nje ovdje je postavljena zahvaljujući inicijativi "Za siguran put do škole" kojom su roditelji uspjeli natjerati Grad da u nekim dijelovima u centru postavi ovakve svojevrsne koridore.
Kako djeci, ali i ostalim građanima ne bi na glavu pala žbuka ili cigla.
"Nešto se napravilo, to nam je drago, ali još se puno toga treba napraviti da bi sigurnost svih nas građana, a ponajviše djece bila onakva da možemo reći odahnuli smo i sretni smo. Još puno toga treba napraviti", izjavila je Nataša Badovinac Ostojić, majka učenika OŠ Ivana Gundulića.
Za početak usvojiti novo gradivo - da sva djeca u cijeloj Hrvatskoj znaju kako se ponašati u slučaju potresa.
