Ovaj tjedan donio je novu dozu estradnog ludila kakvog se ne bi postidjela ni legendarna ekipa iz Monty Phytona. Kamen smutnje bio je Eurosong, odavno beznačajna parada kiča koja još samo hrvatski pjevači smatraju velikom prilikom za početak svjetske ili barem europske karijere.
Zbog toga ih je prenerazila činjenica da su nadležni ove godine odlučili ugasiti Doru, odnosno slanjem dokazane Nine Badrić lokalnim anonimusima i poluanonimusima oduzeli priliku da se barem na dan ili dva osjećaju kao „celebrityji“.
Izbor šefova hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije nije se svidio ni sveprisutnoj Jeleni Rozgi koja ga je doživjela kao napad na svoju medijski skrojenu krunu kraljice estrade te je brže-bolje obavijestila novinare kako je Nina dobila priliku tek nakon što je ona odbila otputovati u Azerbejdžan.
I Nina i Jelena, a bogami i njihovi „mentori“ u ovom specifičnom slučaju trebali bi shvatiti neke stvari. Kao prvo i osnovno, Eurosong već desetljećima nije nikakav poligon za pjevače iz svjetskoj pop sceni nezanimljivih zemalja i ne postoji šansa da će netko na pozornici u Bakuu započeti karijeru kakvu je 70-ih ostvarila ABBA rasturivši spomenuto natjecanje legendarnom „Waterloo“.
Nadalje, hrvatski glazbeni moguli trebali bi shvatiti da Jelena Rozga i Nina Badrić ne znače baš ništa glasačkom tijelu Eurosonga, s iznimkom susjednih zemalja koje bi nam osigurali solidan broj bodova pa makar poslali Cezara iz Malnarove „Noćne more“.
Umjesto toga, trebali bi se posvetiti pisanju pjesme koja će nam, nakon višegodišnjeg ispadanja u kvalifikacija, ako ništa drugo, barem osigurati nastup u finalu.
Naime, otkad su Rajko Dujmić i Tonči Huljić iz ovih ili onih razloga odlučili bojkotirati Doru, Hrvatska je redovno slala sladunjave balade poput onih Feminemma ili Ivana Mikulića, odnosno bezlične dance pjesmuljke kao što je bio prošlogodišnji „Celebrate“ već zaboravljene Darije Kinzer.
Dežurni kompozitori, naime, već se dugo vode idejom prema kojoj će „najbolja pjesma Europe“ postati ona koja najviše sliči prošlogodišnjoj pobjednici. Iznimku su morali napraviti tek kada su pobjedu odnijeli maskirani finski metalci Lordi, vjerojatno jer nisu imali hrabrosti poslati Pištu i njegov Hard Time.
