No, Daruvar nije grad u kojemu Željka Kollert radi – već 20 godina svaki dan vlastitim automobilom prevaljuje 30-ak kilometara do Osnovne škole Đulovac, odnosno njezine područne škole u Velikim Bastajima.
Ondje je učiteljica djeci čiji su roditelji u taj kraj davnih ratnih godina došli s Kosova. Svi učitelji te škole su putnici, neki dnevno potegnu i do 130 kilometara, piše Slobodna Dalmacija.
Na međunarodni Dan učitelja koji se tradicionalno obilježava 5. listopada, prosvjetari imaju malo razloga za slavlje, ali mnogo za ''mozgati'' u kakvim ga okolnostima dočekuju.
Svedeni na kredu, spužvu i ploču
''Nikada nisam tražila posao u Daruvaru. Jednostavno, ovdje mi se sviđa, posebno je, zanimljivo, drukčije. Učitelje u selima još uvijek cijene. U gradskim školama i sredinama je drukčije, mnogo je ljudi bez posla, učitelji često čuju 'hajde, vi šutite, dobivate plaću, imate toliko praznika'. Svi mi mnogo radimo kod kuće, pišu se pripreme, sprema za nastavu. Ljudi gledaju kada dolazite kući, a ne vide da nekad i u jedan, dva sata iza ponoći na prosvjetarskim prozorima svijetli'', ispričala je Željka.
''Ne moram posebno naglašavati u kakvim je danas problemima prosvjeta, od potplaćenosti učitelja, stalnih rezanja plaća, omalovažavanja našeg rada. Svaki ministar koji dođe ima neku svoju viziju, a na kraju sve ostane nedorečeno. Stalno nam nameću nove obveze, a ne plaća se ništa. Škole nemaju novca, doslovno smo svedeni na kredu, ploču i spužvu. To je maksimum!'', rekla je profesorica iz Daruvara.
