Nastavi li se dosadašnji trend, do 2030. u Hrvatskoj će biti pola milijuna stranih radnika. Otvaranjem tržišta i ukidanjem kvota za zapošljavanje stranaca prije tri godine, njihov broj strelovito je porastao. Tako je 2020. godine iskorišteno manje od 40.000 dozvola za rad stranaca da bi se lani izdalo više od 172 tisuće dozvola.
Cvjetanjem tržišta rada cvjetao je i posao agencijama za uvoz stranaca čiji se broj poduplao u nekoliko godina, a potkraj prošle godine bilo ih je više od 600.
S uvozom stranca, redovito iz Azije, otvorio se novi put trgovanja ljudima, nove spirale rada kod poslodavaca koji ne isplaćuju plaća, tu su priče o ljudima koji su gladni, čak na kruhu i vodi, koji u svega nekoliko kvadrata prostora žive s još njih desetak, ljudi koji se boje bilo što prijavljivati jer su doslovno na drugog strani zemaljske kugle od svog doma i tu je prijedlog izmjene Zakona o strancima koji je upravo na čitanju u Saboru i koji bi trebao barem donekle počistiti nered koji je nastao.
Dan ranije pisali smo o iskustvu agencije "Snaga budućnosti" koja već sedam godina uvozi radnike iz Nepala i koji su podijelili mučna iskustva radnika koji su radili mjesecima bez plaće i radnica koje su u još gorem položaju jer su nekima navodno prijetili i smrću djece ako budu "govorile".
Ovog puta Ružicom Kerepčić i Ivanom Crnovom iz iste agencije koje su novine izmjene zakona dobre, ali i koji novi problemi nastaju. Pozdravljaju uvođenje crnih lista za poslodavce i agencije koji varaju strane radnike. "Tvrtke, koje ne isplaćuju plaće ili nisu osigurale adekvatan smještaj radnicima, čak bih automatski zatvarala jer se radi o narušavanju ljudskih prava. Ako netko ne uplaćuje zdravstveno i mirovinsko osiguranje, njihov radnik ostaje sam ako završi u bolnici. Za takve bih kazne definitivno postrožila", govori nam Ružica Kerepčić.
'Javnim bilježnicima otvara se golemo tržište'
Preko njihove agencije u Hrvatsku je stigao veći broj radnika koje prate cijelo vrijeme dok su u Hrvatskoj. O njima brinu čak i kad mijenjaju poslodavce te ih prate svo vrijeme dok su u našoj zemlji. Navode da svoj posao naplaćuju od poslodavca za koje uvoze radnike i to jednokratno te da nikad ne uzimaju novac od radnika. Ako bi ih poslodavac otpustio, oni ga ponovno preuzimaju i ponovno nalaze posao, navode kako njihov radnik ne završava na cesti.
A upravo je to jedan od problema, da je stranac vezan za dozvolu za rad kod jednog poslodavca, kad napusti poslodavca ili kad ga poslodavac otpusti, on gubi dozvolu za rad. Zato se izmjenama zakona uvodi da će stranac imati 60 dana da nađe novi posao, prije nego postaje ilegalac.
No česte su i priče da agencije nikad ne dočekaju radnike na aerodromima pa oni automatski postaju ilegalci. "I u redu je da se radnik mora preuzeti na aerodromu, da se zna tko dolazi u Hrvatsku, a tko ga ne preuzme da snosi za to odgovornost. No sada se otvara nova nelogičnost, a to je da se za svakog radnika mora dati jamstvo te ovjeriti sve kod javnog bilježnika. To bi mogao biti trošak od 20-30-40 eura po radniku i to je potpuno nepotreban trošak i dodatno administriranje. Takva se izjava može potpisati i u MUP-u", komentira Ružica Kerepčić.
Ukazuje da se lani uvezlo 170 tisuća radnika i lako se može dobiti računica koliko se golemo tržište za javne bilježnike stvara ako će se jamstvo plaćati sa svega 20 eura po "glavi". "Opet se nekome pogoduje", kratka je bila naša sugovornica.
S obzirom na to da blisko surađuje s policijom i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje oko ove problematike, osobno je iznosila u javnost prijedloge za izmjene Zakona o strancima, neke su sugestije i usvojene, no navodi da su uvedene i pojedine nelogične stvari.
"A to je da će poslodavac morati imati određen broj domaćih radnika kako bi mogao zaposliti stranca. Svi poslodavci voljeli bi radije imati domaćeg radnika, ali ih nema i znanstvena je fantastika zaposliti nekog iz Hrvatske. Ja sam osobno u tri kruga davala oglas za fizioterapeuta i nitko se nije javio - nitko! Kako da onda ja zaposlim stranca ako ću prvo morati ispuniti kvotu zapošljavanja domaćeg radnika? Neka mi netko objasni tu križaljku", govori naša sugovornica.
'Bit će trgovanja papirima'
Potpuno promašenim smatra i to što će stranac morati imati dokaz svoje osposobljenosti.
"Ako netko dolazi na posao zidara i tesara, morat će za to imati papir. No u Nepalu ne postoji škola zidara i počet će se trgovati papirima. Uostalom, tko od hrvatskih radnika ima taj papir, da je naš zidar baš završio zidarsku školu? Ovako će se stranci diskriminirati, a proces administracije dodatno će nabujati", govori nam. Navodi da je jasno da "kirurg treba donijeti papir da je kirurg", ali da za jednostavnija zanimanja da to nema smisla.
Na tri godine bi se i produljila dozvola za strance što smatra da je dobro, kao i to što se provjeravati smještaj za strance kako se ne bi događale priče da u sobičku bude i po nekoliko desetina ljudi. "Ali to onda mora vrijediti i za hrvatske radnike, ista kvadratura smještaja, a ne da su stranci građani drugog reda", govori nam Ružica Kerepčić.
Navodi da bi možda idealno rješenje bilo oformiti urede koji će se baviti samo poslom uvoza radnika kako bi se vize, radne dozvole i sva ostala papirologija rješavala na jednom mjestu. To bi ubrzalo i pojednostavilo procedure.
No priča oko zakona i pravila uvijek se ne kraju dana odnosi na stvarne ljude. Potvrđuje da je i previše puta susrela radnike koji su na cesti, bez plaća, odjeće, potpuno izgubljenima i beskrajno uplašenima. Na prvu se snađu pa spavaju kod prijatelja, rodbine, u početku troše ono malo novca koji su možda i zaradili pa spavaju po hostelima, mnogi opet čekaju da padne noć pa se zavlače tamo gdje ne bi smjeli.
"Sve to je postao horor i prestrašno. Pogotovo za žene koje se boje bilo što prijaviti", govori nam. Dio problema je u agencijama koje ih dovuku pa jednostavno "puste", ne nađu im posao, ima poslodavaca koji ih otpuste pa su opet na cesti, a stara ih agencija više ne želi.
'Do zadnjeg vjeruju da će biti OK i da će se sve riješiti'
Ali za Nepalce kaže da oni u svemu tome ne gube nadu. "Oni do zadnjeg vjeruju da se problem može riješiti, čekaju na posao i njima je sve OK. Najgore je kad vidim kako ih ljudi iskorištavaju na račun njihove dobrote. I ja garantiram da je 89 posto Nepalaca da su to dobri ljudi, koji nesebično dijele i daju sebe, oni su vjerni", govori nam Ružica Kerepčić.
Jedna od barijera je i jezik, zato i Ivan Crnov iz iste agencije pozdravlja ideju da se uvedu obavezni tečajevi hrvatskoj jezika. "Sam sam bio u mnogim zemljama i prirodno je da se uči jezik neke zemlje jer engleski jednostavno nije dovoljan da bi ovdje radili", govori nam Crnov.
Ivan Crnov otkriva da kod uvoza radnika iz Nepala moraju proći kroz upoznavanje što je u redu i što nije u Hrvatskoj, ali uzauzvrat su oni dobroćudni radnici koji do zadnjeg vjeruju da će sve biti u redu
"Zamislimo situaciju u kojoj domaći radnik viče stranom iz Nepala - pada greda. Ovaj se nasmije jer zapravo ne zna što to znači dok ga ta greda ne poklopi", kazao je nedavno u RTL-u Danas predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Priča sa strancima nije crno-bijela, i Crnov kaže da je istina da nekad i sami stranci jednostavno napuste posao zbog kojeg su došli. To rade i Hrvati na svojim poslovima, ali priča je malo drugačija. "Zato mi kao agencija s njima prolazimo i tri kruga video razgovora kako bi im objasnili gdje dolaze, na koji posao, kolika će biti plaća, imaju li smještaj, plaćeni obrok. Da ne mogu na svoju ruku otići od poslodavca jer mogu izgubiti radnu dozvolu i dobiti izgon. Nisu uvijek poslodavci krivi", govori nam Crnov.
Teksas oko uvoza stranaca
I on potvrđuje da je stanje sve gore, da vlada svojevrsni Teksas u biznisu uvoza stranaca, da je more mučnih priča. Ali njemu ponajgora je ona koju je čuo u medijima: "Troje Nepalaca završilo je na cesti i krenuli su prema Sloveniji. Cura se utopila. Dan-danas ne mogu vjerovati da se to dogodilo."
Kaže da svi radnici dolaze i uporno ponavljaju da su se zadužili kod kuće za velike iznose. Ne postoji način da se njihove priče provjere. U Nepalu, pak, navode da rade od 75 do 150 dolara. Za njih kao radnike u Hrvatskoj, Crnov kaže da poslodavci govore dau su to jako dobri radnici, ali da postoje kulturološke razlike.
"Ranije smo imali problema pa smo naučili - čim Nepalce smjestimo u njihov smještaj prolazimo s njima neke stvari zbog očite razlike u kulturama. Na primjer, oni se iz nekog razloga tuširaju van kade, mi ih učimo da to ne rade. Normalno im je da u tavu natovare litru ulja pa to sve frca naokolo dok nešto peku pa neće baš obrisati. S vremenom im sjednu stvari i što je OK, a što nije", govori Crnov.
Često se poslodavci smiju njima iz agencije kad vide kako uče Nepalce ponašanju u Hrvatskoj. "Čim ih preuzmemo na aerodromu i odvedemo u smještaj, pokazujemo im da se mora ugasiti klima kad idu van ili da se moraju zatvoriti radijator. Idemo do takvih detalja da im govorimo da nije u redu hranu imati po sobama i da nije u redu meso držati pod jastukom. Ali mi znamo što govorimo i kad kažemo da mačke i psi nisu dobrodošli na našem tanjuru", smije se Crnov.
Na pitanje je li bilo takvih slučajeva, otkriva da jest i da su govorili da su bili gladni: "Ali mi znamo i da će Vijetnamci svakog kukca sa zidova staviti na tavicu i napraviti deliciju, tako da..."
Za Nepalce kaže da su općenito narod emocija, po tome možda i slični nama. "Oni su jednostavni, plahi, opet veseli i male ih stvari čine zadovoljnima. Nekako su po tome bliski nama. Mi se veselimo kad dobijemo svjetskog prvaka u bilo čemu, makar pljuvanju u dalj (smijeh op.a), a i oni se vesele malim stvarima. Dajte im malo osjećaj da su važni i kao radnici će oni dati svoj maksimum, takav su narod", govori Crnov.
'Otvaraju tvrtke u BiH pa ih gase'
Puno je priča iza njih u agenciji, pa i crtica kad su spasili Nepalca koji je na zimi danima bio pod mostom u Podsusedu pa su trčali na prvi kiosk kupiti pivo pa mu dali da mu živne i duh i tijelo. Kasnije su mu dali smještaj, nahranili ga, ugrijali.
Uz sve to, loš glas pročuo se i u Nepalu, rade društvene mreže, kontakti prijatelja i rodbine, već znaju koje su agencije loše, a koje su OK.
"Istina je da ima agencija koje se otvaraju za jednu turu uvoza, dovedu 100-tinjak ljudi pa ugase tvrtku, otvaraju ih na ime ljudi iz BiH pa preko noći tvrtke nestanu, ima svega", dodat će i Ružica Kerepčić.
No ima i svijetlih primjera pa vade i to: "Napišite molim vas, tvrtka Pinoy365, ne znam vlasnika osobno ali mu skidam kapu na radu jer brinu o ljudima i svaka čast toj agenciji, molim vas, pohvalite ih".
Kako bi se stišala sva ta fama oko stranih radnika i kako bi pokazali da su oni budućnost hrvatskog gospodarstva bez kojih ne možemo, iz ove agencije s Nepalcima planiraju nešto sasvim posebno: "Za 8. ožujak naši nepalski radnici od podneva će na Trgu bana Jelačića u Zagrebu dijeliti 1000 ruža i 1000 bijelih balona, pokazati sugrađanima svoju dobru stranu, biti tu da se upoznaju, bit će to njihova gesta prema Zagrebu", otkriva Ružica Kerepčić.
POGLEDAJTE VIDEO Nepalci u Hrvatskoj smješteni u 'radni logor': 'Puno je nehumanih primjera'
