Nemojte da vam lazu o radu u Irskoj, evo iskustva iz prve ruke

7.12.2014.
9:16
VOYO logo

Zbog niza neistinitih informacija koje je vidjela u hrvatskim medijima, u kontekstu selidbe i pronalaska posla u jos jednoj "obecanoj zemlji" za Hrvate, javila nam se djevojka (podaci poznati redakciji) koja je i sama napustila Hrvatsku i otisla trbuhom za kruhom. Ljuti je sto se takvim pricama plase oni koji se tek spremaju put Irske.

'Nije bilo bajno niti sjajno'

S nama je odlucila podijeliti svoje iskustvo oko pronalaska posla i zivota u ovoj zemlji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nisam sigurna je li to zbog prevelikih ocekivanja odredenih pojedinaca ili jednostavno zlih ljudi. Nije mala stvar pokupiti stvari i otici iz svoje zemlje, doci u stranu zemlju i krenuti od nule, ma i ispod nule. Bit ce godina dana kako sam napustila Hrvatsku i nije bilo bajno niti sjajno, ali jos uvijek sam tu i borim se", stoji u pismu koje je stiglo na redakciju Net.hr-a.

Najteze je, kaze, bilo prvih tjedna. Sto zbog nostalgije za domovinom, a sto zbog prvih negativnih iskustava depresivno stanje tada nije mogla izbjeci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi posao

"Imala sam 'los' pocetak s jednom agencijom za stan, ali, iskreno, to je bila jedina losa stvar. Svi kazu da je najteze naci posao u sijecnju, da do 3. ili 4. mjeseca nema bas nista. Nasla sam posao 15.1. 2014. Bilo nas je 30-ak na razgovoru za povremeni posao u jednom restoranu za pomocnog radnika. Iako je sef na razgovoru rekao da je to previse tesko za cure i da nema smisla da ostajemo, ja sam ostala. Jer sam ga slusala sto je pricao. I kad je dosao red na mene da popricam s njim, nasmijao se i iskomentirao ipak si ostala?", prisjetila se nasa citateljica.

Ispostavilo se da je donijela ispravnu odluku, a dvojbe nije bilo jer je poslodavac naglasio da treba nekoga s iskustvom u kuhinji. To je joj je bio prvi posao u Irskoj, a na njemu se zadrzala oko tri mjeseca.

"Odlucila sam otici jer koliko su bili dobri i fer toliko i nisu. Zahvalna sam im na danom irskom iskustvu, ali bilo je vrijeme da se krene dalje. Preselila sam se u jedan manji grad gdje sam upoznala neke malo 'starije' Hrvate i znate sto? Imala sam tri posla, ne jedan nego tri posla. Kasnije se to prorijedilo i u odredenim trenutcima je bilo tesko, ali nisam htjela odustati niti vratiti se natrag. Mislim da me to najvise tjeralo da se borim. Sama pomisao na povratak u Hrvatsku me tjerala da se borim i da trazim posao, i evo nasla sam", zadovoljna je nasa citateljica.

Trenutno radi u kineskom restoranu i istovremeno se skoluje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Stvaram sebi zivot. Lakse je malo u manjem gradu, sigurnije je, pogotovo kad si zena. Mirnije je, ali nema toliko prilika, niti je lako naci posao, ali moze se. Treba duze, ali moze se. Ponavljam da se i skolujem, ulazem u sebe i svoju buducnost i borim se i dalje. Nitko mi nije sredio posao, sve sam sama nasla i za sve se sama borim. Nije mi zao", napisala je.

Sto se zivota tice, kaze da su cijene hrane kao i u Hrvatskoj, ili cak nesto nize. Odjeca i obuca se moze pronaci po jako povoljnim cijenama. Cigarete su skupe, ali, kaze, uvijek se kutija moze naci ispod pulta za pet eura.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Sto se stanarine tice, u Dublinu dvosoban stan, oko 10-15 minuta hoda udaljen od centra je 1.200 eura mjesecno, i grijanje je na struju sto je uzas. Ovdje u manjem gradu, gdje sada zivim dvosoban stan, koji je jos blize centru placamo 570 eura i imamo grijanje na plin koje stoji 29 eura mjesecno. Struju placamo svaki drugi mjesec i ovisi o tome koliko smo kod kuce i koliko kuhamo, a racuni su oko 70 do 100 eura za dva mjeseca", otkriva djevojka.

Kad zavrsi skolovanje, koje traje godinu dana, vjeruje da ce moci naci neki bolje placen posao, a mozda i nastaviti skolovanje.

Borba za buducnost

"Nije sve tako lose, samo vecina ljudi brzo odustane i misli da je sve lagano kako drugi pricaju. Ne, to tako ne ide. Treba se boriti, treba se dokazati i ne treba odustajati. Nadam se da vam je ovo malo pomoglo da vidite da nije sve tako lose i da se moze, samo treba biti uporan. Boriti se za sebe, ne za druge, ne za Hrvatsku ne za Hrvate u Irskoj, vec za svoju buducnost.

Nitko nije sretan sto je morao otici iz Osijeka, Slavonije, Baranje, Rijeke, Zagreba, ali svi smo tu jer zelimo vise i mozemo vise. Nema smisla boriti se kod kuce za nesto, kad nitko nece nista promijeniti. Nitko ne zeli da se skupimo i mozda nesto napravimo. Ali, iskreno bio bi to predug proces i opet bi izgubili vise nego bi dobili", zakljucuje Hrvatica kojom zelimo srecu u Irskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I sami imate iskustva s radom u inozemstvu, trazite posao negdje van Hrvatske, pokusali ste raditi vani i nije vas se narocito dojmilo. Pisite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vasa iskustva.

Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo