Ekskluzivno pravo za odljev i prodaju tog minisuvenira ima obrtnička radionica DUNI u vlasništvu kumrovečkog načelnika Dragutina Ulame i njegova brata Nikole, na kojega je zbog obavljanja volonterske funkcije šefa općine prenio sva upravljačka prava.
"U ova tri i pol mjeseca, odnosno otkako su počele priče o preseljenju Titove biste s Pantovčaka, a posebno s dolaskom eksponata u Kumrovec, prodali smo toliko replika spomenika kao u posljednje dvije godine", kaže načelnik Ulama.
Točnije, prodavali su ih po desetak godišnje, dok ih je sada u tri mjeseca "otišlo" oko 20, a cijena je 1800 kuna.
Načelnikov pokojni otac, također Dragutin Ulama, ekskluzivno pravo za odljev 20.000 replika spomenika dobio je od kipara sredinom 1970-ih.
"Sve je počelo druženjem moga djeda Alojza s Antunom Augustinčićem i Miroslavom Krležom koji su često znali kartati u Hotelu Kumrovec koji je nakon toga, početkom 60-ih, postao Titova rezidencija. Prvo je odlijevan u plastici i prodali smo tek nekoliko komada, ali kada smo 1978. otvorili vlastitu ljevaonicu, počeli smo skulpturu raditi i u bronci. Krajem 70-ih i 80-ih širom Jugoslavije slali smo i po nekoliko stotina odljeva u bronci. No, početkom 90-ih, kada se zaratilo, za Titovu skulpturu više nitko nije pokazivao interes. Od 2000. se ipak nešto popravilo, prodavali smo barem po jednu na mjesec. Sada je, pak, taj suvenir ponovno dosta tražen", dodaje načelnik Ulama.
"Za jednu Titovu skulpturu naš radnik izgubi i do dan, dva. Odljevi u bronci teže 4,5 kilograma i cijena je poprilično visoka, oko 200 eura bez PDV-a. Ove godine nekoliko su kupili Kinezi, nekoliko Slovenci, a po jedna je otišla u Kanadu i Rusiju. Kupci su nam i čelnici nekoliko hrvatskih tvrtki koje posluju na području zemalja nesvrstanih gdje je Tito i danas vrlo poznat i omiljen. U pregovorima smo i s jednim kineskim poduzećem koje je pokazalo velik interes za naše suvenire", rekao je Ulama za Večernjak.
