Prije nekoliko mjeseci Transparency International je objavio da je Hrvatska među 5 najkorumpiranijih zemalja u Europskoj Uniji.
Da, bolji smo od Rumunjske, Bugarske Grčke i Mađarske, ali smo i dalje gori od doslovno svih ostalih. I to nakon što se u Hrvatskoj, kada je u pitanju korupcija, dogodila velika promjena.
Sjetite se vremena kada se pod normalno nudilo mito policajcu, kada su se boce viskija i kuverte nosile profesorima na fakultete.
Par stotina kuna policajcu, kuverta za doktora, nekoliko tisuća za ispit na fakultetu. Sve je to u Hrvatskoj prije bilo, ne normalno, ali prilično uobičajeno.
O tome što se u pitanju korupcije, ne samo u svakodnevnom životu, već i najvišim sferama društva promijenilo, govore Zorislav Antun Petrović i Dalija Orešković.
"Gradonačelnik jednog grada je donio propis koji je obvezivao potencijalne korisnike kredita od Grada da baš u tvrtki njegova sina moraju kupiti dokumentaciju, odnosno proći edukaciju... To su eklatantni sukobi interesa koji su sad praktički nemogući", kazao je Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transpareny Internationala Hrvatska (2002.-2010.).
Što se promijenilo?
Jer puno se toga promijeno. A pomogla je i tehnologija. Danas svatko može snimiti policajca koji prima mito ili na Facebooku raskrinkati liječnika koji prima novac.
Državni dužnosnici moraju ispunjavati imovinske kartice. Fakulteti zbog digitalizacije imaju transparentniji sustav prijave ispita i bodovanja. Stigle su i nove vozačke u obliku kartice, pa je malo teže u njih umetnuti novac. A vjerojatno su malo pomogle i institucije kad su počele doista raditi.
Da prodavanje ispita nije normalno mnogi su shvatili tek nakon
akcije Index
kada su po fakultetima krenula uhićenja profesora i
studenata.
Država se počela pretresati na svim razinama. Zbog sumnji u namnještanje poslova i zarade od četiri milijuna kuna, optužena je Nevenka Tuđman, kći prvog hrvatskog predsjednika. No, onaj doista prijeloman događaj u suvremenoj hrvatskoj povijesti dogodio se 10. prosinca 2010. kada je u Austriji uhićen bivši premijer.
"Uopće činjenica da je netko dao ostavku na mjesto premijera, a onda kasnije da je pokrenut postupak protiv njega, bilo je kao s nekog drugog svijeta", dodaje Zorislav Antun Petrović.
To je bio velik uspjeh za Republiku Hrvatsku za koji je Tamara Laptoš dobila međunarodno priznanje kao najbolji državni tužitelj godine.
U prvoj pravomoćnoj presudi, deset godina nakon uhićenja, Ivo Sanader je dobio četiri i pol godine zatvora zbog toga što je pomogao da se, po prenapuhanoj cijeni, proda zgrada u Planinskoj ulici ministarstvu Petra Čobankovića, pri čemu je zarado 17 milijuna kuna.
"Ostajem pri onome da je riječ o politički motiviranom progonu, koji traje na žalost devet godina i ja ću se svim sredstvima boriti da dokažem svoju nevinost", poručio je bivši premijer Ivo Sanader, 4. travnja 2019.
Padali i ministri
Počeli su padati i ministri. Berislav Rončević optužen je da je pogodovao finskoj tvrtki u nabavci vojnih kamiona i MORH oštetio za 10 milijuna kuna. Damir Polančec da je iz proračuna platio pola milijuna kuna za nepotrebnu studiju i dobio godinu i tri mjeseca zatvora.
Na progone nisu bili imuni ni SDP-ovci. Marina Lovrić Merzel, optužena je da je Sisačko - moslavačku županiju oštetila za milijune kuna, primala mito i županijski novac trošila na svoja putovanja.
"Vjerujete dok dišem, borit ću se za istinu i dokazati da sam radila u skladu sa zakonima", poručila je Lovrić Merzel novinarima.
2013. uhićen je Nadan Vidošević pod sumnjom da je sa suradnicima iz Gospodarske komore izvukao 35 milijuna kuna. U pretresu njegove ogromne imovine pronađene su umjetnine vrjednije od 14 milijuna kuna, kao i kolekcija trofeja rijetkih životinja.
2014. uhićen je Milan Bandić pod optužbom da je Grad u malverzacijama i pogodovanjima tvrtkama oštetio za više od 20 milijuna kuna. Sumnja se i da je zapošljavao po rođačkim vezama.
Uhićeni poduzetnici
Krajem 2015. uhićen je još jedan kapitalac - Zdravko Mamić, pod optužbom da je sa suradnicima iz Dinama izvukao 80 milijuna kuna. Petar Čobanković je osuđen jer je državnim novcem preplatio zgradu u Planinskoj za što je dobio godinu dana zatvora koja je kasnije preinačena u guljenje krumpira.
"Mislim da je to bila preblaga sanckija, ali tada se mislilo da će njegov status pripomoći tome da se otkriju i druga kaznena djela", smatra Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanju o sukobu interesa (2013.-2018.).
I Ljubo Ćesić Rojs je zbog toga što je državni proračun oštetio za tri milijuna kuna, dobio društveno koristan rad.
Nevenka Tuđman 2008. oslobođena je zbog zastare. Berislav Rončević je nakon šest i pol godina oslobođen optužbi. Mamić je dan prije nepravomoćne presude od šest i pol godina zatvora pobjegao u Hercegovinu.
"Bog zna zašto me poslao ovdje. Ja to shvaćam da sam ja na zadatku koji mi je on namijenio", poručio je Mamić u listopadu prošle godine.
Neki oslobođeni, neki u bijegu
Bandić je u jednom slučaju oslobođen, u drugom suđenje još traje, a u međuvremenu je osvojio još jedan mandat. Ivo Sanader zasad ima samo jednu pravomoćnu presudu i tri procesa teška desetke milijuna kuna, koji se godinama, bez razrješenja, mrcvare po sudovima.
"Svi procesi koji su se dogodili u poteklih 15 godina protiv zaista visokopozicioniranih dužnosnika su se uglavnom razvodnili i pokazali da institucije u Hrvatskoj ili ne znaju ili ne žele ili ne mogu raditi svoj posao", kaže Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska od (2002.-2010.).
"Mogu reći da Hrvatska svjedoči jednom izgubljenom desetljeću u borbi protiv korupcije", dodaje Dalija Orešković.
No, slažu se svi, stvari su ipak bolje nego prije 15 godina. Svejedno, dalek je još put pred nama. Bolje je utoliko što se prije mnogo toga radilo otvoreno, a danas se barem mora dogovarati finije, ispod stola.
