Za tri dana (5. ožujka) nas očekuje Elementalov najveći samostalni koncert u Domu sportova na kojem će gostovati Marčelo sa svojim Napetim Quintetom te prva žena FMJAM-a Sassja, a o nadolazećim događajima porazgovarali smo s Mirelom Priselac Remi, glavnim ženskim vokalom benda. Evo intervjua!
Koliko je bilo teško 1998. godine, kad ste tek počinjali uspjeti u rapu? Jeste imali trenutke u kojima ste jednostavno htjeli odustati?
Mi smo počeli zapravo dosta spontano, nismo previše promišljali što i kako, samo smo radili mjuzu. Nismo imali apsolutno nikakvog iskustva što se tiče muzičke industrije, što su singlovi, snimanja spota, fotkanja, itd... Zato nam nije bilo teško, jer nismo previše toga znali. Učili smo, s vremenom, spontano, kroz pokušaje i pogreške. Nije bilo toga što nismo mogli zajedno prebroditi, to zajedništvo nas je održalo na životu do danas. Naravno, tijekom 18 godina bilo je teških momenata kad bi čovjek sve poslao k vragu, ali onda se skuliraš i nađeš rješenje.
Koliko si otvorena prema primanju kreativnih prijedloga od strane kolega? Ipak vas ima sedam. Je li tvoja zadnja s obzirom da si negdje spomenula da si mali kontrol frikić? Dopuštaš li ostalima da sređuju neke poslove vezane za bend ili se radije ti prihvatiš toga jer znaš da će biti rješeno/obavljeno?
Bend je jedinstveno tijelo, sastavljeno od sedam identiteta. Svaki od nas je osobenjak, ima svoje "ja", ali i svoj ego. I naravno da svatko od nas misli da je u pravu. No bitno je prepoznati trenutak kad možeš tjerat po svojem, a kad si dijelom benda. Sve što radimo, bilo individualno ili zajedno, radimo za boljitak benda. Uvijek to imamo na umu. Jesam kontrol frik, ali njima toliko vjerujem da im prepuštam kontrolu kad treba. Osim toga, rad u bendu uči me strpljenju. To je proces.
Svatko od nas ima svoju ulogu, nešto u čemu je najbolji ili nešto što rado odradi. Tako ja, na primjer, dajem intervjue, Koni vodi FB, itd...
Osim kao glazbenica, poznati ste i po svom aktivizmu i britkom jeziku. Koliko vas je to u životu koštalo?
Aktivizam ništa ne košta. Više bi me koštalo, živaca i žuči, da šutim kad se istaknu neka pitanja za koja se želim osobno založiti. Do sada nisam imala nekih negativnih reakcija, osim komentara uobičajenih dušebrižnika na web portalima, no njihova me mišljenja ionako ne zanimaju. Nije stvar što ti kaže, nego tko ti kaže, zar ne? Ima ljudi čije mišljenje cijenim i koji mi daju vjetar u leđa. To mi je bitno. Ostalo ne zarezujem.
Isto tako, koliko ste se morali boriti s vlastitim egom da bi danas stigli gdje trenutno jeste?
Borba s egom je proces koji uvijek traje. Biti umjetnik i ne imati ego - to je nemoguće! No bitno je paziti da te ego ne pojede i paziti prema kome ispoljavaš svoj ego. On ti pomaže da se zauzmeš za sebe, da se ne povijaš kako vjetar puše. Ego ne mora biti loša stvar, iako se na njega često aludira u negativnom kontekstu. Ego ti, u krajnjoj liniji, pomaže da svoju viziju koju imaš u glavi predstaviš drugima, bez ustezanja i srama. Za umjetnika je to nužnost.
Kako to da nisi ranije počela pjevati?
Pjevam ja odavna, samo sam uvijek balansirala repanje i pjevanje. Na ovom novom albumu više pjevam, možda ću na idućem više repati... Tko zna kako će me inspiracija puknuti! Nisam za sebe nikada govorila da sam pjevačica, nego "vokal", baš zato što sam i reperica i pjevačica. Ne želim se zatvoriti samo u jednu ladicu. Ima još toliko toga što želim napraviti, vokalno i umjetnički, pjevanje je samo jedan od segmenata.
Sedmi album izdali ste pod vlastitom diskografskom etiketom - 383 Records... koliko ste ili jeste li uopće ranije bili ograničeni bez vlastitog labela?
Nismo bili osobito ograničeni, ali ograničenja nisu bila motiv našeg samostalnog izdanja albuma. Prvenstveno, željeli smo za sebe zadržati i diskografska prava. Svi albumi koje smo prije izdali, uz diskografe, nisu naše vlasništvo. Autori smo, ali nismo vlasnici mastera albuma. Ovaj put smo htjeli i to zadržati za sebe - tako da sada imamo diskografska, autorska i izvođačka prava na svoje pjesme. Preporučila bih svima da samostalno objave album, zaista nije neka muka, a nagrada i osjećaj ispunjenja je golem!
Otkud inspiracija za ime vaše novog albuma 'Tijelo'? Je li to vaš najozbiljniji album i kako to da je objavljen u dvostrukom izdanju? Momentalna inspiracija ili ste aktivirali stvari koje ste čuvali u ladici dosada jer ste možda čekali bolje vrijeme za njih?
Nikada do sada nismo radili album po principu da već unaprijed znamo naslov i koncept. Uvijek bismo otišli u prostoriju za probe i naprosto, radili pjesme. Ovaj put smo pisali tako da tekstovi odgovaraju konceptu "Tijela" koje je dovoljno širok pojam da se može interpretirati na sto načina. Tijelo smo mi, naša ljudskost, humanost, duša i tijelo, duh, kreativnost, bend, zajednica, narod... Naše emocije se zrcale kroz pjesme, a nečem eteričnom udahnjujemo tjelesnost onog momenta kada naše misli i emocije preko CD-a dolaze do slušatelja. Pjesme koje smo objavili na albumu su nastajale u perodu posljednje dvije, tri godine. Neke smo tekstove imali već napisane, neke smo pisali u momentu, neki rifovi su nastali na probi... Ja sam većinu svojih tekstova za ovaj album ekstrahirala iz svoje poezije, zato više pjevam, jer su stihovi u poeziji kraći od onih repanih. Ne znam je li ovaj album najzreliji, vjerojatno jest, zato što smo mi trenutno najzreliji što smo ikada bili, barem prema godinama, ha ha...
'Goli i bosi' je dobila dvije nominacije za Porina u kategorijama 'Pjesma godine' i 'Najbolja izvedba grupe s vokalom'... Ima li vam ta nagrada istu težinu kao i prije?
Nagrada je nagrada, uvijek ju je lijepo dobiti. Za nas je i nominacija dovoljna nagrada, to je kao da ti struka "kimne glavom" i kaže ti da si na dobrom putu. No ne opterećuju nas nagrade, za nas je najveći test napraviti dobar koncert i privući ljude da nas slušaju. Naše pjesme su tu najveće nagrade.
Komuniciraš li osobno s obožavateljima (preko FB-a ili ostalih društvenih mreža)? Postoje li već neki poznati Elemental fanovi koje vas prate konstantno? Ispričaj nam neku anegdotu s obožavateljima koju pamtiš... :)
Volim Facebook baš zato što mi daje mogućnost direktne komunikacije s ljudima koji nas slušaju. Ima jedna grupica naših fanova koji su ultimativni, prozvali su sami sebe "oni s posebnim Elemental potrebama". Imaju i svoj hashtag! S njima smo već jako dobri prijatelji, pratimo ih a i oni nas, po koncertima. Pozovemo ih u backstage, sredimo im upad... Cijenimo ih!
Anegdota: ima jedan dečko, Goran Jordović "Hakuna Matata" koji je zbog koncerta Elementala dao otkaz! Više nije imao slobodnih dana, a silno je htio doći na naš koncert. Šef mu nije dao slobodno pa je, majstor, rekao šefu da daje otkaz i otišao na koncert! Ako to nije predanost, ne znam što jest!! :)
Što kažete na činjenicu da se Hrvatska vraća u utrku za Eurosong?
Ne pratim Eurosong, nije to moj ukus. Tko god nas predstavlja, želim mu/joj sreću jer će sigurno u svoj nastup i pjesmu uložiti truda i talenta!
Bi li ikad kao žiri sudjelovala u nekom glazbenom talent showu čijih inačica sve više ima i u Hrvatskoj ili smatraš da je takav put mladimm ljudima linija manjeg otpora?
Nisam fan talent showova. Jedno je pravilo - za sve ono što vrijedi, valja se pomučiti. A čini mi se da talent show nudi instant slavu. Jako puno mladih, talentiranih ljudi koje je javnost upoznala kroz talent show na kraju su ostali namagarčeni. Žao mi je zbog toga, iskoristili su ih. Neki su, pak, lijepo uhvatili priliku i etablirali se. Najbolji primjer je Natali Dizdar! Tako da, to može biti dvosjekli mač. Treba tu imati i malo sreće, da ti se poslije showa zvijezde poklope i da nastaviš tamo gdje si stao. U protivnom, zaboravljen si, a mogao si puno... Vjerujem da to uopće nije dobar osjećaj.
Koji su tvoji osobni favoriti na našoj rap sceni, neke mlade nade? Možeš li im dati savjet?
Izdvojila bih High5 i Kukus klan, Kiša Metaka (mada su oni već etablirani!) Mislim da svi nabrojani imaju super mjuzu, svježi su, inovativni, rade iz srca i to se osjeti i čuje. Želim im svu sreću i vjetar u leđa!! Samo naprijed! Jedini savjet koji im mogu dati jest da svoju mjuzu ostave u svojim rukama i organiziraju se da svoje pjesme objavljuju sami! Sve ostalo već znaju!
Postoji li nešto (možda neka željena suradnja, daljnje koketiranje sa žanrovia) što u 18 godina glazbene karijere još niste iskusili? Diže li se svakim novim uspjehom apetit za učiniti nešto novo i drukčije?
Jako volim suradnje jer u tom času izlazim iz svoje sigurne zone. To mi je najdraže, samu sebe staviti pred nepoznate okolnosti i dati maksimum. Svaki put kada napraviš nešto, želiš dalje, više, bolje.. No to je i prirodno. Inače bismo stagnirati, a to je dosadno. Za umjetnika je najgora kletva da bude dosadan, sam sebi a onda i drugima. Uvijek moraš sebe iznenaditi, napraviti nešto čime se ponosiš... A onda za par mjeseci, krenuti ispočetka i pokušati podići letvicu.
Vezano uz pitanje prije... koncert u Domu sportova će vam biti najveći samostalni u karijeri... Mislite li da ste dosegnuli neki vrhunac u Hrvatskoj i da je sve dalje samo održavanje tog statusa?
Ne, mislim da najveći trenutak tek dolazi! Mislim da možemo još puno toga, zato smo, između ostalog, i registrirali svoju umjetničku organizaciju. Želimo raditi nove, avangardne stvari, inovativne projekte, surađivati s drugim umjetnicima s drugih polja, biti interdisciplinarni... Osim toga, regija je velika, ima tu još puno prostora za rast i napredak.
Ponovno se nadovezujem da pitanje prije ovog... koliko ti je žao što nisi otišla iz Hrvatske i pokušala solo vani? Osjećaš li se ponosnijom i hrabrijom što ipak pokušavaš djelovati na možda ipak težem terenu?
Tko to može znati, možda sam u paralelnom svemiru negdje vani i radim nešto posve drugo, he he... Za sada sam ovdje, a dalje, tko zna? Nikad ne znamo što nam sve život donosi, a ja sam dovoljno otvorena za sve opcije koje mi se otvore na putu. Biti umjetnik u Hrvatskoj nije lako, ali osjećam se zadovoljno jer imam slobodu da radim što mi je volja i da živim od toga. Taj osjećaj je neprocjenjiv.
Hvala Remi :)
Hvala Kristina :)
