Najpoznatije hrvatske sijamske blizanke privikavaju se na život u svom obiteljskom domu u Bušetinu nadomak Virovitici gdje su stigle prije tri tjedna.
Valentina i Kristina rijetko plaču, vesele su naravi, igraju se, vole pažnju, obožavaju voćne kašice, prospavaju cijelu noć – ne bude se čak ni kad noću jedu. Majka Marija Tambolaš ima pune ruke posla, ali ni trenutak ne kuka.
''Prvu su noć bile malo nervozne, mislim da su im nedostajale sestre s Rebra jer su gotovo osam mjeseci bile u bolnici i vezale su se za njih. No, već je drugi dan bilo sve dobro'', rekla je majka za Večernji list.
VEZANE VIJESTI
- VIDEO Sijamske blizanke izašle iz bolnice: 'Bit će neobični prazni krevetići, ali za ovo su se borile'
- Prizor od kojeg zastaje dah: Valentina i Kristina prvi put zaspale u svojim krevetićima
- Trnovit put od rođenja do izlaska iz bolnice: Oživljavane pri porodu, dijaliza, 15-satna operacija...
Djevojčice su, kako to biva s blizancima, jako bliske.
''Kad jedna plače, druga gleda u nju i kao da kaže: “Pa što ti je, nemoj plakati'', otkriva mama.
Starija sestra Maja (6) nije mogla suspregnuti suze radosnice kad su djevojčice stigle kući. Brat Ivan (4) malo je ljubomoran jer je, kako kaže majka, htio braću.
Otac djevojčica ujutro odlazi na posao i nema ga barem do 16 sati, a brigu o djeci preuzima Marija koja ističe kako stvarno uživa u majčinskoj ulozi.
"Blizanke se bude između 7 i 7.30 sati, jedu oko 9, zatim malo gledamo crtiće, igramo se, zabavljamo pa spavaju do 12, a kad se probude, ručaju. Navečer zaspu već oko 21.30, ali ja idem u krevet oko ponoći, dok pospremim za svima njima. Noću se ne bude, pojedu obrok u dva u noći u snu, i isto tako u 6 ujutro, jedva ih natjeram da podrignu, a i to bude u stilu: “Pusti me na miru, mama.” Nastave spavati nekada i do 8 sati. Probude se s osmijehom na licu, imaju bolnički odgoj – red, rad i disciplina. Nisu plačljive, baš su vesele bebe koje se vole smijati, “pričati”, navikle su da imaju pažnju svih sestara na Rebru", kaže majka Marija.
Kad zatreba pomoć, tu su bake i djedovi koji žive svega 15-ak minuta od mlade obitelji. Iako ima puno posla, Marija kaže da ima vremena i za sebe.
''Kad spavaju, uzmem si pola sata za kavu, a potrebna mi je ta kava da me drži budnom do ponoći. Ima tu posla, od pranja rublja i suđa do kuhanja ručka, ali nema veze, sve se to uspije. I tata se sjajno snalazi, on s njima sam peče palačinke!'', zadovoljna je ona.
Ništa više u životu, naglašava, ne planiraju. Ne isplati se.
''Živimo od danas do sutra, mislim da nam je to bolje, kako se ne bismo previše razočarali'', zaključuje Marija Tambolaš u razgovoru za Večernji list.
Liječnici se mjesecima borili za njihov život
Ne tako davno, svakodnevica ovih djevojčica bila je potpuno drugačija. Naime, Valentina i Kristina su rođene su u 33. tjednu, sa spojenim donjim dijelom prsnog koša, zajedničkom jetrom i crijevima. Na svijet su, dakle, stigle gotovo dva mjeseca prerano pa su odmah nakon rođenja u KB-u Sveti Duh oživljavane i premještene na Rebro, gdje su održavane na životu s nezrelim plućima i crijevima.
Liječnici su se šest tjedana borili za njihov život da bi uopće mogle na operaciju. Uslijedile su potom složene pripreme za izuzetno kompliciranu operaciju koja nikad prije nije obavljena u Hrvatskoj. Kada su završile na operacijskom stolu, djevojčicama su bila četiri mjeseca. Težile su tada, zajedno, tri i pol kilograma.
Pročelnik Zavoda za dječju kirurgiju Tomislav Luetić predvodio je operaciju koja je trajala više od 13 sati, uključivala jednu od najdužih anestezija u Hrvatskoj, timski rad sedam kirurga i sedam anesteziologa, te ukupno 25 osoba u operacijskoj sali, a 30 u intenzivnoj njezi.
''Sjajno je biti dio ove priče, drugi dan još nismo mogli povjerovati da smo to završili, bilo je teško isključiti se iz tog filma. Nakon tjedan dana, kada smo vidjeli da su bebice dobro u intenzivnoj, onda smo odahnuli i priznali sami sebi da smo to možda ipak napravili dobro'', izjavila je voditeljica jednog od timova anesteziologa Sanja Konosić, dodavši da su najbitniji bili priprema, literatura, vježba i dobra komunikacija.
Operacija je izvedena u tajnosti
Ravnatelj KBC-a Ante Ćorušić istaknuo je kako je iza njega 36 godina rada u medicini i oko 13 tisuća operacija, ali nikada nije imao takvu tremu i osjećao takvo uzbuđenje kao na dan te operacije te ocijenio kako je taj pothvat važan za KBC, hrvatsku medicinu i zdravstveni sustav.
Ćorušić je rekao kako su ga mnogi nagovarali da slučaj proslijedi kolegama u inozemstvu, ali znao je da nitko nema takvih iskustva, kao i da nema specijaliziranih klinika za sijamske blizance, a vjerovao je svojim stručnim liječnicima.
Operacija je planirana i izvedena u strogoj tajnosti kako se ne bi stvorila presija, ovo je drugi slučaj u svijetu s tako kompleksnom kliničkom slikom sijamskih blizanaca i prvi gdje su oba blizanca preživjela.
Liječnici su istaknuli kako je kod sijamskih blizanaca problem što se uspoređuju slučajevi koji su često različiti i neusporedivi jer je, po nekim podacima, do sada u povijesti razdvojeno između 200 i 300 parova.
Što se tiče uzroka nastajanja sijamskih blizanaca, pročelnica Zavoda za neonatologiju Ruža Grizelj objasnila je da u ranom periodu nakon oplodnje, iz nepoznatog razloga, ne dođe do razdvajanja oplođene jajne stanice, dok se embriji nastavljaju dalje razvijati sa svim svojim organima.
