Država, bez obzira na proklamirane politike, ne samo da im ne pomaže, nego kafkijanski smišlja zamke u koje svakodnevno, protiv svoje volje, upadaju. Birokratski naziv "aktivne mjere zapošljavanja" već na prvo čitanje zvuči sumnjivo. Većini onih koji su se kroz te "aktivnosti" nastojali skrasiti i naći svoje mjesto pod suncem, prilično su zagorčale život. Svjedoči o tome i iskren poziv za pomoć koji je ovih dana stigao na adresu naše redakcije, a jedan je od desetaka sličnih koji pristižu već mjesecima.
Ni rupa u zakonu nije za sve jednaka
Dopis je to koji je, priča naša mlada čitateljica, već pristigao na mnoge adrese nadležnih institucija. Odgovor nije dobila ni od ministarstava ni od Sabora. Ne vjeruje da se nešto može promijeniti, ali i dalje traži pravu adresu na koju bi se obratila. Djevojka ima 31 godinu i prije nekoliko tjedna ostala je bez posla u jednom zagrebačkom restoranu. Gazdi je biznis propao, ona je ostala bez pet mjesečnih plaća, a doprinose joj nije uplatio od svibnja. Račun tvrtke je blokiran, imovine nema. Rupa je to u zakonu kroz koju će se neodgovorni gazda provući zajedno s neplaćenim računima, plaćama i doprinosima, te nastaviti neki drugi posao po istom obrascu. U istu tu rupu upast će i njegovi nedužni radnici i nitko im neće nadoknaditi štetu.
I sve je bilo po zakonu. Prijavila ih je Poreznoj, gdje su joj rekli da su poslodavci iskoristili rupu u zakonu te da će joj možda doprinosi jednog dana biti plaćeni, a za neisplaćene plaće ni Porezna ni naši zakoni ne mogu ništa.
"Zašto on zbog dugova ne završi u zatvoru. Bila bih zadovoljna kad bih znala da je barem na taj način kažnjen. Kad bi poslodavci zbog dugova prema radnicima završavali u zatvoru, ne bi bilo puno ovakvih priča", zaključuje logično žena, ali tu logiku očito ne koriste i oni koji kroje zakone.
Dvije i pol godine rada, a plaća samo za sedam mjeseci
Da nije tako onda ne bi bilo moguće da u dvije i pol godine, koliko je radila otkad se doselila u Zagreb, bude plaćena za samo sedam mjeseci, od čega su joj doprinosi plaćeni za tri mjeseca. Da stvar bude gora, po struci i nije konobarica, nego je završila višu ekonomsku školu, nakon koje je željela nastaviti studij kad nađe posao u struci, no, kako kaže, uz diplomu nije imala ono najvažnije, poznanstva i veze, pa je čistila i konobarila dok nekim čudom ne uspije doći do posla za koji se obrazovala.
Stoga ne čudi što se razveselila kad je uvedeno stručno usavršavanje. Mislila je da joj se sreća osmjehnula – poslodavce neće ništa koštati i primit će je da volontira kod njih.
"Ali i ovaj put sam se prevarila, nisam imala pravo na stručno usavršavanje jer sam imala više od godine dana radnog iskustva (u konobarenju), iako to radno iskustvo nije u mojoj struci. Na kraju mi je moja domovima zatvorila sva vrata za život dostojan čovjeka, samo zato što sam se trudila, cijelo vrijeme radila, bila ponosna i poštena, pravna država je radila svoj posao i uništila mi život", priča 31-godišnjakinja kako je upala sad već u drugu rupu u zakonu i kako nikoga nije bilo briga što nema ni dana radnog iskustva u ekonomiji i što za to vrijeme nije ništa koštala državu jer nije bila na "socijalama" i primala novac s burze. Pravila su se odnedavno promijenila, pa će pokušati ponovno. Ukinuto je dobno ograničenje, ali i pravilo o radnom stažu izvan struke za one sa VŠS-om.
Još jedan pokušaj
"Ipak, moram biti tri mjeseca na burzi rada, tako da sam odlučila i da neću tražiti posao sljedeća tri mjeseca jer ću onda napokon ispuniti uvjete za stručno usavršavanje, pa da se bar tako zaposlim, iako sam skeptična da će mi stručno usavršavanje pomoći, jer nemam "vezu" na burzi rada – vjerujte mi i ondje treba veza! Sreća nije daleko od mene, a uvijek mi ispred nosa izmakne. Nadam se da ću je jednog dana uhvatiti. Nadam se da će mi moji poslodavci uplatiti doprinose i plaće, ili bar da će odležati nekoliko godina u zatvoru što su me tlačili, ponizili, prevarili... Nadam se da će jednog dana poslodavci i njihove obitelji odgovarati svojom privatnom imovinom za dugove koje budu imali prema radnicima, da se neće voziti u BMW-u i slobodno šetati ulicama, nego da će biti tamo gdje im je mjesto!", zaključuje naša čitateljica, kojoj od srca treba poželjeti svu sreću. Trebat će joj jer nam iskustvo govori da je stara izreka da je nada kurva na ovim prostorima gotovo uvijek odražavala realnost.
Samo da ne bude novih mjera
Zna to i naš ministar rada Mirando Mrsić, pa se u svojim javnim istupima ni ne trudi podgrijavati uzaludne nade za 320.480 ljudi koji od njega očekuju neko rješenje. Kaže čovjek, mrtav hladan, da otvaranje novih radnih mjesta treba očekivati tek negdje sredinom iduće godine. No, Vlada je, kaže, na to spremna, pa će u proračunu, pazite sad ovo, "osigurati veća sredstva za aktivne mjere zapošljavanja". Bude li smišljao i nove mjere, treba biti spreman jer će se kroz rupe u njima opet provlačiti spretni, a u njih upadati oni kojima bi trebale pomoći.
