Danas se obilježava Dan planeta Zemlje. Ove je godine posvećen klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica. Povodom toga u Zagrebu je otkriven brončani spomenik hrvatskom geofizičaru i seizmologu Andriji Mohorovičiću koji je svjetsku slavu je stekao otkrićem Moho sloja koji odvaja Zemljinu koru od Plašta. Spomenik je rad akademskog kipara Nikole Džaje, a postavljen je u parku Grič, ispred bivše zgrade Državnog hidrometeorološkog zavoda u kojoj je Mohorovičić nekad radio.
Zemlja svoj dan nije dočekala u baš u dobrom stanju, znamo da se zemljina površina značajno zagrijava. 2016. i 2020. su dvije najtoplije godine otkako je mjerenja, odnosno od 1880. Od tada je temperatura Zemlje rasla 0,08 stupnjeva po desetljeću, s tim da se u posljednjih 40 godina udvostručila: 0,18 stupnjeva!
Od predindustrijskog doba prosječna temperatura porasla je otprilike 1 stupanj - što se može činiti malo, ali je značajno povećanje akumulirane topline. Trend porasta temperature zraka zabilježen je i u Hrvatskoj – u 20. stoljeću porast je između 0,02 stupnja i 0,07 stupnjeva na 10 godina.
I globalna razina mora raste kao rezultat globalnog zatopljenja - stope su najviše u posljednjih 2500 godina. Razina mora porasla je više od 10 centimetara u odnosu na 1993. Ako gledamo od 1900. do 2018. razina mora narasla je još više - više od 20 centimetara.
A evo kako izgledaju najbolji i najgori scenarij rasta razine mora prema američkoj Nacionalnoj agenciji za istraživanje oceana i atmosfere: u najboljem scenariju, s najnižim mogućim emisijama stakleničkih plinova i zagrijavanjem, to bi bilo najmanje 30 centimetara. U najgorem scenariju, u slučaju brzog urušavanja ledenog pokrivača, razina mora mogla bi biti čak 2 metra viša 2100. nego što je bila 2000.
Okruženje na Zemlji bilo je relativno stabilno tisućama godina. Međutim, nakon industrijske revolucije, okoliš je počeo propadati zbog prekomjernog korištenja prirodnih resursa. Znanstvenici su 2009. predložili okvir koji se sastojao od devet "planetarnih granica". Pojednostavljeno rečeno, to je sigurna operativna granica za preživljavanje. Ako se te granice prijeđu, to bi dovelo do naglih ili nepovratnih planetarnih promjena koje bi imale utjecaj velikih razmjera.
Dakle, prsten označava granicu do koje smo u sigurnoj zoni. Nažalost, u nekim kategorijama smo tu granicu već prošli – debelo smo u crvenom, ako govorimo o promijenjenim biogeokemijskim ciklusima i biološkoj raznolikosti. Koliko je situacija ozbiljna, govori podatak da će gotovo 30 posto sisavaca, ptica i vodozemaca biti suočeno s prijetnjom izumiranja u ovom stoljeću.
