Naizgled kožnate, torbe dizajnerice Meline Marelje ustvari su napravljene od lišća ananasa.
"Pinatex nije koža. U biti svi misle da je koža, a nije koža. To je netkani tekstil koji je napravljen od otpadne sirovine lišća ananasa, od tih vlakana iz ananasa. Super stvar kod njega je da rješava tu otpadnu sirovinu koja na globalnoj razini, na godišnjoj razini bude preko 300 i nešto tisuća tona", rekla je Marelja.
Ovaj neobični materijal na tržištu je od 2015., biorazgradiv je gotovo 80 posto. Njeguje se pčelinjim voskom, a metar košta oko 50 eura. I nije jedini biljnog podrijetla, a da podsjeća na kožu - u svijetu se danas koristi i onaj napravljen od pulpe manga, banana, konoplje.
"Najpoznatiji je možda taj mycelium, od micelija, Mylo koji jako dugo sad već vuče taj svoj proces i u biti poznat je po tome što je Stella McCartney znači odmah uzela njegove materijale i u biti za nas manje proizvođače je teško dostupan, em financijski, em se ne može uopće ponudit manjem proizvođaču", objašnjava Marelja.
Skup materijal, ali skupo je i ono što priroda danas plaća dok mnogi razmišljaju o novoj krpici u ormaru. Za proizvodnju kilograma kože treba 17 tisuća litara vode, a stočarska poljoprivreda čini oko 18 posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Uzgoj jednog kilograma sirovog pamuka proguta 8500 litara vode, a za najobičniju majicu kratkih rukava potroši se 2700 litara vode.
"Meni je cilj da u biti ostane taj proizvod što duže u upotrebi, dok ne dođe do svog nekog prirodnog kraja, a ne čisto – ovaj dan sam malo loše volje pa idem se osvježit s nekom novom stvari. Netko tko će kupiti takvu torbu razmišlja na duge staze i to je meni super. Da razmišljamo dugoročno što želimo, kako kupujemo, i to je ono s čime se ja vodim", kaže dizajnerica.
Mi smo ti koji biramo - što ćemo kupiti i hoćemo li uopće kupiti, ili možda iskoristiti nešto što već imamo.
