Srozana sigurnost u prometu samo je jedna od negativnih posljedica monetizacije o kojima se raspravljalo na tribini u organizaciji udruga civilnog društva i sindikata u Novinarskom domu. To će biti najdulja koncesija nad strateški važnom infrastrukturom u povijesti Hrvatske, a potencijalni uvjeti koncesije kao što je državna garancija količine prometa koncesionaru će dugoročno opteretiti državni proračun na štetu građana, istaknuto je na tribini. Istaknuta je bojazan da bi država mogla dodatno zapustiti ceste ili željeznice, ne bi li na taj način preusmjerila promet na koncesionirane dionice autocesta. Financijske, ekonomske i političke posljedice razmotrio je Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta, koji je ustvrdio da javni dug ne smije biti razlog bilo kakve privatizacije ili monetizacije, koja je po njemu neopravdana. Jurčić je pokušao predočiti troškove ovog poteza.
"Svatko tko daje novac računa barem na kamatu. Radi se o rokovima od najmanje 20 godina, dakle postoje veliki rizici, velika je premija rizika. Daje se naknada za upravljanje i računa se na prosječan profit", nabrojao je Jurčić zaključujući zatim da iz toga proizlazi da će troškovi monetizacije puno veći nego da se država zaduži po 5-6 posto kamata i reprogramira dug za autoceste. Upozorio je i da će taj novac napustiti zemlju u slučaju da koncesionar bude stranac.
Veće cestarine i troškovi, manje održavanja i sigurnosti
Konzultant Aleksandar Čaklović istakao je da će Vlada morati pokrivati i troškove zbrinjavanja radnika i na sebe preuzeti troškove koje bi koncesionar mogao imati u slučaju izmjena zakona.
"Hrvatskim građanima preostaje cestarina koja će se bar jednom godišnje povećavati, manje održavanja i sigurnosti", kazao je. Smatra da bi trebalo napraviti studiju prihoda autocesta u narednom razdoblju, ali i da se treba pozabaviti pitanjem refinanciranja kredita za autoceste.
"Nitko ne prodaje kad su cijene najniže", naglasio je. Bar trinaest Vlada se neće moći izvući od obveza koje će biti naznačene u ugovoru o koncesiji, bez toga da plaća penale za izmaklu dobit, kazao je Tomislav Tomašević iz Zelene akcije. Nadalje, svota novca koja se jednokratno planira namaknuti monetizacijom – 22,5 milijardi kuna – nije dovoljna ni da se pokriju potraživanja banaka prema autocestama od 29 milijardi. Također, teško je očekivati da će koncesionar ulagati u izgradnju novih pristupnih čvorova autocestama, kojima se manja mjesta prikapčaju na glavni cestovni "krvotok", istaknuto je.
Zahtjev za referendum: Za tri milijarde daje se u koncesiju imovina vrijedna 20 milijardi eura
Vladi se osobito zamjera izbjegavanje razgovora o alternativama, poput reprograma duga ili prodaje dionica građanima, kao i rad protiv volje građana koji su se u pojedinim istraživanjima javnog mnijenja većinski izjasnili protiv monetizacije. Članovi udruge Zelena akcija također su naveli da se pred građane stavlja lažna dilema - ili loše javno upravljanje ili privatizacija. Pritom se zaboravlja na uspješne primjere dobrog upravljanja u javnom sektoru koji je postignut kvalitetnim i stručnim nadzorom. Aktivistica udruge Pravo na grad Urša Raukar podsjetila je na podudarnost da se uoči liberalizacije ili privatizacije u javnom sektoru često događa da organi progona ondje istražuju korupciju i time stimuliraju mišljenje o javnom upravljanju kao lošem i korumpiranom.
Autoceste su javna imovina u koju su građani direktno uložili milijarde kuna – vrijednost cesta izgrađenih od 1970-ih do danas je, rečeno je na tribini, procijenjena na ukupno 20 milijardi eura. Odluka o dugoročnoj koncesiji nad tim strateškim resursom ne smije zato donijeti bez suglasnosti građana, pa civilne udruge stvaranjem platforme planiraju inicirati referendum o ovom pitanju. Tribina je održana povodom zahtjeva Vladi da se objavi studija, plaćena novcem poreznih obveznika, prema kojoj je Vlada odlučila da će dati 1.029 kilometara autocesta u koncesiju kojima upravlja HAC i ARZ.
