Unatoč tome što je ekonomska kriza koja je Hrvatsku zahvatila prije dvije godine stvorila 150 tisuća novih siromaha, danas je na državnom popisu onih koji dobivaju socijalnu pomoć oko 15 tisuća građana manje, piše Jutarnji list.
"Doista vam ne mogu reći zašto je to tako, ali u razdobljima kada je ekonomija 'cvjetala', pomoć je dobivalo oko 120 tisuća građana, a posljednjih se mjeseci ta brojka kreće između 93 i 98 tisuća" rekla je Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalnu politiku.
U Svjetskoj banci koja je u srijedu zajedno s UNDP-om (Razvojni program Ujedinjenih naroda) predstavila studiju o socijalnom učinku krize (i mogućnostima za jačanje otpornosti od budućih) razlog za takve, na prvi pogled neobične pokazatelje vide prije svega u pogrešnoj raspodjeli novca namijenjenog socijalno ugroženim slojevima.
"Kada bi se resursi koji se dodjeljuju za socijalnu pomoć trošili učinkovito, bili bi dovoljni da se siromaštvo u Hrvatskoj eliminira", piše u srijedu predstavljenoj studiji.
Ekonomisti Svjetske banke već dugo upozoravaju da novac koji je u državnim fondovima nominalno namijenjen nezaposlenima najčešće završava kod najsiromašnijih građana koji već dulje vrijeme žive bez ikakvih prihoda. U konkurenciji s njima oni koji imaju neki prihod, ali ispod granice od 2.063 kune i "službeno" su siromašni nemaju izgleda za pomoć, pa je i ne traže nego sredstva za dopunu budžeta najčešće potraže u sivom sektoru.
"Stvar je u pogrešnoj raspodjeli u kojoj se miješaju kriteriji siromaštva i nezaposlenosti. S jedne strane tako se, lošim, ali sigurnim transferima, dio nezaposlenih i dalje 'održava na minimumu', ali s druge, takav mehanizam održava na životu i neodrživo nisku stopu zaposlenosti, koja na razini od 57 posto u Hrvatskoj predstavlja jednu od najvećih prepreka razvoju" objašnjava Sanja Mađarević, ekonomistica u zagrebačkom uredu Svjetske banke.
Novi val siromaštva u Hrvatskoj pogodio je u prvom redu ekonomski aktivne, bolje obrazovane i mlađe ljude koji žive u bogatijim urbanim područjima, kaže Mađarević. Takav profil ljudi lakše se snalazi u kriznim uvjetima i vjerojatno je dio njih odmah potražio rezervnu varijantu u sivom sektoru.
"To možemo smatrati srećom u nesreći jer takva struktura 'novih siromašnih' vjerojatno će omogućiti i njihov brži povratak iz siromaštva kada kriza jednom prestane", istaknula je Mađarević.
Podaci koje su prikupili Svjetska banka i UNDP ukazuju na dosad vrlo ograničen odgovor hrvatske političke garniture na krizu i njezine posljedice koja se sve donedavno oslanjala gotovo isključivo na postojeće instrumente naknada za nezaposlenost i socijalne naknade, a gotovo u potpunosti izostale su aktivne mjere kojima bi se unaprijed barem pokušala spriječiti dugoročna nezaposlenost.
"Za razliku od Njemačke, ali i Hrvatskoj sličnijih zemalja poput Poljske i Češke, Hrvatska je u krizu uletjela potpuno nespremna, nakon razmjerno dugog povoljnog razdoblja ekonomskog rasta, ali s praznom državnom blagajnom koja ju je ostavila bez manevarskog prostora" objašnjava Peter Harrold, direktor Svjetske banke za srednju Europu i Baltik.
Kriza je zato, pokazuje studija, gotovo u potpunosti poništila dobre rezultate u socijalnoj skrbi ostvarene tijekom prijašnjih dobrih godina. Pritom je pad potrošnje dosad najviše pogodio hrvatsku nižu srednju klasu čija su se radna mjesta gasila najbrže.
Kriza je preokrenula osjetno smanjenje nezaposlenosti ostvareno u 2007. i u prvoj polovici 2008. godine, pri čemu je službena zaposlenost pala za 6 posto, što je bilo jednako šestpostotnom smanjenju BDP-a u 2009. godini. Kriza je najteže pogodila prerađivačku industriju, trgovinu, turizam i građevinsku industriju, koja je proteklih godina doživjela strelovit rast.
Siromaštvo povećano za 3,5 posto
Zbog krize tako najviše trpe industrijalizirane regije i regije s tradicionalno niskom nezaposlenošću. Ruralni dijelovi države djelomično su ostali pošteđeni, što zbog poljoprivrednih subvencija koje su zasad preživjele, što zbog relativno malo zaposlenih u najugroženijim sektorima ekonomije.
Tijekom krize najčešće su gubili posao kvalificirani radnici u industriji, muškog spola, u najboljim godinama. Kriza je smanjila ionako nisku stopu participacije (stopa zaposlenosti) od 57,8 posto za dodatna 2 postotna boda, što je dodatno naglasilo strukturne probleme na tržištu rada i potrebu za djelotvornijim mjerama zapošljavanja.
Prije krize je siromaštvo (granica je definirana kao 2063 HRK mjesečno po jednoj odrasloj osobi) u Hrvatskoj bilo niže od 10 posto. Razlog je bio snažan gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i visoka potrošnja na socijalnu zaštitu. Siromaštvo je bilo povezano uglavnom s osobama nezaposlenim dulje od tri godine i radnicima niskih kvalifikacija.
Sadašnje simulacije pokazuju da se siromaštvo povećalo za 3,5 posto i da uglavnom pogađa ekonomski aktivne, bolje obrazovane i mlađe ljude, koji žive u bogatijim urbanim područjima. Simulacije učinka krize također pokazuju da se siromaštvo među djecom najvjerojatnije povećalo, te da su najviše pogođene obitelji s više djece, prenosi Jutarnji.
