Mnogo se piše o odlasku mladih liječnika, ali i radne snage izvan Hrvatske, a malo kad se spominje kako je liječnicima na radnim mjestima izvan Lijepe Naše.
Liječnica Petra Mesarić Hočuršćak rodom iz Peklenice, odlučila je poći u Njemačku. Za vrijeme uskršnjeg odmora novinari Međimurskih novina odlučili su popričati s liječnicom koja je svoju karijeru odlučila nastaviti izvan Hrvatske.
Nakon gimnazijskog srednjoškolskog obrazovanja u Čakovcu, Petra se odlučila za studij medicine u Mariboru. Liječnici su potrebni svuda, i u Sloveniji i Hrvatskoj, ali Petra je iz privatno profesionalnih razloga odlučila započeti karijeru u Njemačkoj.
U Njemačku je otišla za suprugom
Udala se i za suprugom otišla u Njemačku. Žive u Plochingenu, gradu veličine Varaždina, u okolici Stuttgarta.
Nedavno je otpočela specijalizaciju obiteljske medicine u bolnici u obližnjem Göppingenu, koji je udaljen oko 20 kilometara od mjesta u kojemu živi.
"Rad u Hrvatskoj nije bila moja opcija, već odlazak u Njemačku", kazala je Petra za Međimurske novine. No, da bi se tamo zaposlila kao liječnica morala je proći nekoliko koraka. Prvi uvjet je bio poznavanje njemačkog jezika.
"Učila sam u školi njemački jezik 8 godina, ali to nije dovoljno.To je bio školski njemački. Morala sam usvojiti razinu B2 koja nema veze s medicinom, nego za normalnu konverzaciju. Svakome u mojoj situaciji savjetovala bih da pođe na tečaj njemačkog, ali ja sam ga učila sama. Gramatiku sam znala iz škole, jedino mi je nedostajao fond riječi", rekla je Petra.
U 10 mjeseci položila ispit iz Njemačkog
Samo za izlazak i prolazak ispita trebalo joj je oko 10 mjeseci, a u to je vrijeme uključila i proces prilagodbe novoj sredini.
"Da bi se ozbiljno mogao potražiti posao liječnika početnika potrebno je oko godinu dana, da bi se riješile sve formalnosti. Prvi korak je bio odlazak u Regierungs Präsidium da mi daju popis što sve moram priložiti za ispit koji se zove aprobacija. To nije provjera medicinskog znanja. U biti je to ispit da li znam komunicirati s pacijentom na njemačkom jeziku. Preduvjet da bi se izašlo na aprobaciju je prethodno položena B2 razina njemačkog jezika, uz to priložena ovjerena kopija diplome medicinskog fakulteta, položenog stručnog ispita, kopija osobnih dokumenata, zdravstvena liječnička potvrda", istaknula je.
Tek kad se položi aprobacija u tamošnjoj Liječničkoj komori, može se početi tražiti posao liječnika u Njemačkoj.
"I prije nego što sam bilo što od navedenog položila, slala sam molbe za posao, ali bez uvjerenja o poznavanju jezika što se dokazuje na spomenuti način, nema nikakve šanse za posao. Ali kad sam prošla aprobaciju u roku od tjedna dana i šest različitih molbi za posao, dobila sam pozitivan odgovor. Iskreno nisu mi se svi javili, ali sam dobila priliku za posao", rekla je Petra.
Odabrala je obiteljsku medicinu
Petru je od početka zanimala obiteljska medicina, a za nju specijalizacija traje ukupno 4 godine. Na internoj se radi godinu dana, a nakon toga slijedi 6 mjeseci rada na hitnoj. Tada je s bolničkim dijelom specijalizacije gotovo, a slijedi 2,5 godine rada kod privatnog liječnika u ambulanti obiteljske medicine. Već sada ima dogovorenu ambulantu u kojoj će to odrađivati, kod svog liječnika u Plochingenu.
"Obećao mi je da ću moći preuzeti njegovu ambulantu dok završim specijalizaciju, jer se on u sljedećih 5 godina namjerava umiroviti. Ako se tako rasplete, posao će mi biti dvije zgrade udaljen od mjesta stanovanja. Radno vrijeme je od 7.30 do 17 sati, ali ako se do 17 sati ne napravi sav posao gotovo je kad se sve završi.. Pauza je pola sata do sat vremena kao prilika za obrok. Za sada radi samo od ponedjeljka do petka, ali od lipnja će početi i s dežurstvima. To znači da na dan dežurstva počinje raditi u 7.30 i radi do sutradan u 7.30 dok svi drugi ne dođu na posao. Tada ih na sastanku izvijesti što se dešavalo kroz noć i tek tada može kući", kazala je Petra.
Zanimljivo je da sve obavlja sama, od jutarnje vizite, određivanja terapije, vađenja krvi.
"Tamo sestre nemaju veze s nikakvim pikanjem ni intervencijama koje se događaju na tijelu pacijenta. One, primjerice, objese infuziju, a liječnik je odredi i napravi venski put. Sestre ne rade ni njegu pacijenta, nego to rade njegovateljice. Sestre zapravo raspoređuju terapiju koju odredi liječnik, a njegovateljice njeguju pacijente", pojasnila je Petra.
Sve je pohranjeno u kompjutorima
Isto tako, u Njemačkoj se svi postupci na pacijentu unose u kompjutor kontinuirano, tako da nema pisanja otpusnog pisma pri odlasku.
"Potencira se moja samostalnost. Jedino sam prvi mjesec više gledala nego odlučivala, ali nakon toga bačena sam u vatru. To je dobro jer se više trudim. Na odjelu sam trenutno jedina strankinja, ali u cijeloj bolnici najmanje polovica osoblja su stranci, a dolaze s cijeloga Balkana iz Srbije, Bosne, Makedonije… I Njemačkoj nedostaje domaćih liječnika", kazala je Petra za Međimurske novine.
Opremljenost bolnice u kojoj radi ne odudara previše od naših, ali mogućnosti učenja su puno veće nego kod nas, a i znanje tamošnjih specijalista je zaista veliko, smatra Petra.
"Za sad definitivno ne razmišljam o povratku, premda se naporno radi. Meni je sasvim dobro tamo. Na početku je bilo teških trenutaka, kad ti je sve novo i ne znaš, što te čeka, ali kad sam skupila sve papire, to je bila druga priča. I ostati u Hrvatskoj ima svojih prednosti, ali prije svega to je osobna odluka za svakoga tko o tome razmišlja. Svatko sam mora odlučiti što mu je prioritet. Osobno za sada svoju odluku nisam požalila", kazala je Petra Mesarić Hočuršćak, liječnica koja je svoju karijeru započela u Njemačkoj.
