"Moj je život tužna priča", kratak je rezime ispovijesti Miroslava Dlogoša (58) iz Semeljaca kod Đakova, koji je prije mjesec dana iz ravne Slavonije na jug Hrvatske došao kao pomoćni građevinski radnik. Nije mu to prvi dolazak na južni Jadran, jer je od 2000. pet godina radio na održavanju Zračne luke u Čilipima. No, to su već godine koje su davno iza njega:
"S gazdom sam dogovorio višemjesečni posao, ali se pokazalo da je sada konkurencija mlađih građevinskih radnika prevelika i da se sa snažnijim i poletnijim bauštelcima više ne mogu natjecati. Gazda mi je rekao da mu više ne trebam, dobio sam otkaz i vratio se kući da se prijavim na burzu rada. Došao sam ponovno ovdje, gdje tjedan dana čekam na odgovor jednog poduzetnika o mogućem zaposlenju.
No, zavlači me te sam odlučio vratiti se kući kako bih u Slavoniji nešto pokušao zaraditi kao pomoćni i sezonski radnik u poljoprivredi. No, teško da ću i tu nešto naći jer nas je ubila ova suša", ispričao je za Slobodnu Dalmaciju Slavonac kojega život baš i nije mazio.
Građevinski boom je prošao, a on se mora snalaziti da prehrani suprugu, 50-godišnju domaćicu, i 16-godišnjeg sina srednjoškolca, budućeg kuhara.
Samo se želi vratiti kući
"Sad mi ne ostaje drugo nego vratiti se doma i zatražiti socijalnu pomoć kao što će je uskoro zatražiti deseci ili stotine tisuća obespravljenih Hrvata. Moj rad mi gazda nije platio jer mu je, kaže, dužna država. Poslije svega sam obespravljen i izvan zakona. Neka mi sada čine što god hoće te zatvore ako žele. Ne znam što ću s obitelji... Rješenje za izlazak iz krize je, mislim, biti slobodan od svjetske politike", kaže Miroslav.
Sada se želi samo vratiti kući, zbog čega je na komadu papira napisao oglas kojim traži bilo kakav posao samo da zaradi za autobusnu kartu od 360 kuna. Kartu su mu platili lokalni tjednik i poduzeće Luka Dubrovnik, ali taj novac Miroslav želi zaraditi i vratiti svih 360 kuna, na koje gleda kao na prijateljsku posudbu.
