"Jadransko more zatrovano je tonama raznog streljiva, mina, granata, neeksplodiranih torpeda, od kojih se neka na morskome dnu nalaze još od Prvog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata, bacanje viškova streljiva u more bila je uobičajena praksa, a posebno su zabrinjavajuća vojna sredstva koja su u more bačena u nedavnim ratnim zbivanjima - bilo da je riječ o vojnim sredstvima JNA ili neiskorištenim sredstvima koja su u more bacali zrakoplovi NATO-ova saveza na povratku u Italiju s misija iznad Balkana", stoji u studiji izrađenoj u sklopu projekta UNCOSS (izrade ronilice opremljene za detekciju eksploziva). Projekt je dijelom financiran od strane EU-a, a vodio ga je naš Institut Ruđer Bošković.
Slobodna Dalmacija piše da je do podataka o tome koja su područja najugrženija, teško doći jer je riječ o vojnoj tajni, no kako se dodaje dalje u tekstu, iz prezentacije Maura Barešića sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, koja analizira sredstva za detektiranje eksplozivnih naprava na morskom dnu, u Jadranu je pet takvih zona u kojima je zabranjeno sidrenje i ribarenje: dvije su kod Brijuna, jedna kod Suska, jedna kod Dugog otoka, jedna sjeverno od otoka Jabuke te jedna jugozapadno od Prevlake. Za ta područja zna se da su zatrovana vojnim otpadom.
Podsjetimo, lani u rujnu došlo je do eksplozije prilikom remonta ribarice u kojoj su teško stradali radnici. "Nekoliko mjeseci prije ovog događaja bili smo na moru i izvlačili mreže te sam ja među ribom primjetio eksploziv, tzv. šipke, štapine. S tim su se štapinima susretali i drugi ribari", stoji u iskazu koji je Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, u sklopu istrage o stradavanju radnika dao kapetan broda "Mali Božo".
Informacije o tom eksplozivu bile su proslijeđene policiji, no trebalo je proći godinu dana da bi se to zabilježilo, piše Slobodna. Za eksploziju u kojoj su stradali radnici krivima su proglašeni izvođači radova, no stradali su aktiviranjem nekog lakozapaljivog sredstva u moru.
