Do kraja 90-ih u zgradi u Dežmanovu prolazu bila je uprava HRT-a. U mandatu Ivice Vrkića uprava HRT-a iz Dežmanove se preselila na Prisavlje, a početkom 2005. to su učinile i preostale administrativne službe te medijske kuće. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa u veljači 2005., u mandatu Vesne Škare-Ožbolt, s HRT-om sklopilo ugovor o najmu i to na neodređeno vrijeme.
Iako je već tada dio zaposlenika Ministarstva pravosuđa upozoravao da zgrada nije prikladna za njihove potrebe, u njezino je preuređenje tadašnja ministrica pravosuđa od veljače 2005. do kraja kolovoza te godine uložila 12, 6 milijuna kuna ili nešto manje od dva milijuna eura, piše Jutarnji list. Iznos uložen u adaptaciju HRT-ova prostora tijekom 60 mjeseci odbijan je od cijene najma pa je Ministarstvo pravosuđa od početka 2006. do kraja 2010. HRT-u plaćalo umanjenu najamninu, no i ona je iznosila pozamašnih 200.731 kunu mjesečno, odnosno 2,4 kuna godišnje.
Od useljenja 2005. do kraja 2010. Ministarstvo pravosuđa je, prema podacima koje su dali u njegovoj Službi za opće i pravne poslove, na ime adaptacije i najma HRT-u uplatilo 25,2 milijuna kuna.
Najam godišnje stoji 4,8 milijuna kuna
Kako je krajem 2010. godine plaćena zadnja rata najamnine umanjene za cijenu adaptacije od siječnja 2011. godine ona više ne iznosi 2,4 milijuna kuna godišnje već 4,8 milijuna kuna. Tako je od početka 2005. godine sa zaključno krajem 2011. Ministarstvo HRT-u platilo čak 30,085.832 kune.
Kako procjenjuju stručnjaci, to je polovica iznosa koji bi HRT mogao dobiti za zgradu u Dežmanovom prolazu ukoliko je odluči prodati.
Na tekst koji smo prenijeli iz Jutarnjeg lista priopćenjem je reagirala Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa. Navodi da preseljenje Ministarstva pravosuđa 2005. na lokaciju u Dežmanovoj ulici 5. i 10. "nije bila ideja ni želja ministrice pravosuđa", već je to bila odluka Vladinog povjerenstva za upravljanje državnom imovinom koje je na inicijativu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja donijelo odluku da će se Ministarstvo pravosuđa preseliti u praznu zgradu HRT-a, a na tu lokaciju doći Ministarstvo graditeljstva i prostornog planiranja. Kaže da se preseljenjem Ministarstva pravosuđa s lokacije Republike Austrije rješavao nedostatak prostora Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja koje je na taj način objedinilo sve službe na jednoj lokaciji. "Ministarstvu pravosuđa dodijeljene su dvije prazne zgrade Hrvatske televizije u Dežmanovoj 6. i 10. na koje se nije preselio samo ured ministrice, njezinih zamjenika i pomoćnika, te prateće uprave Ministarstva, već se u zgradu pored postojećih 200 zaposlenika preselilo i 238 zaposlenika s drugih šest lokacija na kojima je Ministarstvo bilo smješteno. Time je Ministarstvo smanjilo broj lokacija sa 11 na 6. Radni prostor Ministarstva povećan je s 2.700 kvadrata na 4.150 kvadrata. Naglašavam da je ovu lokaciju Vladino povjerenstvo dodijelilo Ministarstvu pravosuđa kao tada jedinu slobodnu lokaciju, a najam obje zgrade trebao je trajati dok se ne dovrše pregovori oko preuzimanja vlasništva tih zgrada kao imovine HRT-a od strane RH, a sve na ime velikog dugovanja koje je HRT imao prema državi po osnovi neplaćenog PDV- koji je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio oko 50 milijuna kuna glavnice neplaćene od 2002. godine Dakle to su bile okolnosti pod kojima se događalo preseljenje Ministarstva pravosuđa, a ne rastrošnost i potreba za nekakvim luksuzom te namjera rasipanja proračunskog novca kako se to može zaključiti iz objavljenog članka", navodi u priopćenju Vesna Škare Ožbolt.
