Zagrebački gradonačelnik MilanBandić predložen je za dobivanje titule počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu od strane Muzičke akademije i to je, očekivano, izazvalo podosta polemika. Kritike su bile najglasnije i kako bi se jasnije prikazalo zašto ova počasna titula ne pripada prvom čovjeku hrvatske metropole, navedeni su svi velikani koji su je dobili prije njega.
- Bandić dobiva počasni doktorat: 'Nema sveučilišta na svijetu koje ne bi isto učinilo'
- Bandić o počasnom doktoratu: 'To je još 'ki bi da bi', imam previše godina da bih puhao na hladno'
Počasna titula dodjeljuje se od 1913., dosad ju je dobilo stotinu osoba, a prva je pripala Tadiji Smičiklasu. Među počasnim doktorima su i Nikola Tesla, Dragutin Gorjanović Kramberger, Lavoslav Ružička, Vladimir Nazor, Vladimir Prelog, Niels Bohr, Ernest Bloch, Primo Nebiolo, Linus Pauling, Alois Mock, Suleyman Demirel, Margaret Thatcher, Robert Badinter, Branko Lustig, Mirjan Damaška i Milko Kelemen.
U mandatu rektora Damira Borasa počasni doktorati dodijeljeni su književnom povjesničaru i teoretičaru Stanku Lasiću, bosansko-hercegovačkom političaru i predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću i profesoru emeritusu Danielu Hagègeu sa Sveučilišta u Orléansu. Bude li mu dodijeljen počasni doktorat, Milan Bandić bit će 101. na tom popisu. I, prvi gradonačelnik u povijesti Zagreba s njime!
I dok se može govoriti o svemu što je Bandić napravio za Grad, može se itekako govoriti i o tome što nije, odnosno, što je sve sporno. Ne može se tvrditi da ga povijest neće pamtiti po postignućima, ali već sad se može tvrditi da će ga pamtiti po brojnim aferama, sudskim procesima i cijelom nizu istraga zbog sumnji u kaznena djela svih vrsta.
- Zaslužuje li Bandić biti u ovom društvu? Pogledajte neke od najzvučnijih počasnih doktora
- Rektor Boras o počasnom doktoratu Bandiću: 'To nije neuobičajeno. Mi se ne bavimo politikom'
No, kad se odmakne od toga, moći će se reći da je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik uredio Bundek, dograđen je most Jankomir, sagrađene su tri podzemne garaže - Langov trg, Dubravkin put i Kvaternikov trg. Izgrađeno je i naselje u Novom Jelkovcu, a stigla i Snježna kraljica na Sljemenu. Često će se na spomen tih projekata naglasiti da su koštali više no što su trebali, da nisu isplativi ili potrebni.
Automatski, u takvim raspravama dođe se do fontana, preskupih WC-a, Centra Cvjetno i svih onih projekata koji nikad nisu ostvareni - kao stadion, Imunološki zavod, dječja bolnica Blato, 60 niskopodnih tramvaja, projekt "Zagreb na Savi", Jarunski most, sljemenska žičara i tračnička veza do Zračne luke. Zapravo, otkako je gradonačelnik, Zagreb nije dobio ni metra nove tramvajske pruge.
Neka vrijeme samo kaže kolike su zasluge aktualnog gradonačelnika za boljitak Zagreba, baš kao što je reklo kakve su bile nekih od najznačajnijih njegovih prethodnika. Koji su kraće vladali, ne pamti ih se po aferama i nikad nisu dobili titulu počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu. Mnogi od njih kvantitativno su napravili manje od Bandića, ali kvalitativno... Kao što je rečeno, neka vrijeme donese sud.
Više u nastavku o najzaslužnijim gradonačelnicima hrvatske metropole nakon 1913.
Gradonačelnik kojem možemo zahvaliti pokretanje ZET-a
Janko Holjac bio je gradonačelnik Zagreba od 1910. do 1917. godine, a izgradio je i restaurirao isusovačku crkvu i samostan u Palmotićevoj ulici, stambeno-poslovnu zgradu u Jurišićevoj ulici, banku u Jurišićevoj ulici, Gradsku štedionicu te brojne stambene i javne građevine.
Ipak, najviše ga se pamti po Zagrebačkom električnomtramvaju (ZET), odnosno, uvođenju javnog prijevoza u Grad.
'Bijeli Zagreb grad' kakvog imamo možemo zahvaliti ovom vizionaru
Vjekoslav Heinzel vodio je Zagreb od 1920. do 1928. i malo tko ga neće predstaviti kao najznačajnijeg gradonačelnika u povijesti Zagreba. Zahvaljujući njemu, glavni grad Hrvatske je metropola kakvu poznajemo.
Zaslužan je za izgradnju brojnih zgrada u Zagrebu. Izgradio je uglovnicu u Gundulićevoj ulici, zgrade na Svačićevu trgu, u Šenoinoj ulici, Jurišićevoj ulici, Pučku školu u Filipovićevoj ulici na Lašćini, zgrade u Palmotićevoj ulici.
Promicao je razvitak grada, uređenje cesta popločavanjem, izgradnju kanala, kuća i socijalnih stanova, izgradnju osam škola i osam socijalnih i zdravstvenih ustanova, rekonstrukciju električne rasvjete, obnovu tramvaja, plinske mreže i vodovoda, savskog nasipa. Također su izvedena četiri skloništa za djecu, pučki domovi, započeta je gradnja tržnice na Dolcu, prolaz Tuškanac, zoološki vrt, zgrada Burze, Savsko kupalište...
Kao arhitekt, Heinzel je umnogome pridonio planskom razvitku grada i živoj graditeljskoj djelatnosti nakon Prvog svjetskog rata, osobito novom regulatornom osnovom iz 1923., odnosno, planiranjem dijela grada istočno od Draškovićeve ulice, oko današnjega Trga žrtava fašizma, Krešimirova trga i Zvonimirove ulice, te izgradnje novih gradskih četvrti - Peščenice, Trešnjevke, Rebra, Pongračeva, Sigečice, Volovčice, Martinovke, Kruga, vile nad Medveščakom….
Da bi novi kvartovi dobili istinski smisao pobrinuo se izgradnjom novih školskih zgrada, zdravstvenih i higijenskih institucija, bolničkih zgrada na Zelenom brijegu...
Uveo je i pojam "Bijeli Zagreb grad" iz kojeg proizlazi i njegovo shvaćanje kako i Zagreb treba imati jedan građanski i gospodski trg, po uzoru na Piazza Duomo u Milanu, Grand Place u Bruxellesu, Piazza San Marco u Veneciji, Piazza Signoria u Firenzi, Place Concorde u Parizu, Piazza Spagna u Rimu, Trafalgar Square u Londonu i Vaclav namesti u Pragu, kojima je zajednička značajka što se oni nikada ne koriste za sajmovanje.
Dok se u vrijeme krize svijet koprcao, Zagreb je išao prema naprijed
Stjepan Srkulj vodio je Zagreb u dva navrata, prvi put od 1917. do 1919. i drugi put od 1928. do 1932. Iako je u samom početku preuzeo Grad pred sami kraj Prvog svjetskog rata, a nastavio ga voditi i godinu nakon, uspio je u toj neimaštini napraviti neke temelje za budućnost. Započeli su s radom Medicinski fakultet i Gospodarsko šumarski fakultet, a otvorena je i Visoka tehnička škola.
Nije mu bilo lako ni u drugom mandatu jer 1929. zbila se velika svjetska gospodarska kriza. Unatoč tome, ali i zahvaljujući poslovima započetima u razdoblju njegova prethodnika Heinzela, Zagreb bilježi daljnji napredak. Pod tim se prvenstveno podrazumijeva otvaranje tržnice Dolac i klaonice u Heinzelovoj. Bile su to tada dvije najsuvremenije ustanove te vrste u Europi.
U njegovo vrijeme izgrađen je i veliki odvodni kanal Zagreb – Ivanja Reka, a u Klinča-selu novi dom za nezbrinutu djecu. Radilo se i na gradskom prometu, izgrađene su tramvajske pruge u Draškovićevoj i Branimirovoj te Ribnjaku i Medveščaku. Uz sve, osnovao je i Statistički ured te pokrenuo Gradski vjesnik, službeni gradski list.
Što je Šenoa naslutio kroz daleku viziju, Holjevac je stvorio
Većeslav Holjevac vodio je Zagreb od 1952. do 1962. i nakon 20 godina teških vremena, uspio se istaknuti kao gradonačelnik kojem su u prvom planu pozitivni potezi. Ujedno, Holjevac je zaslužan za Novi Zagreb i po tome ga se najviše pamti.
Najvažniju odluku svog mandata donio je već u prvoj godini. Odupro se preseljenjuVelesajma u Beograd i predložio mu novu lokaciju na drugoj strani Save. Malo je ljudi pedesetih godina prošlog stoljeća moglo zamisliti da grad ima takve potencijale, te da se tako brzo može približiti Savi. Holjevac je znao iskoristiti komunalnu infrastrukturu koja je s Velesajmom prešla rijeku i istovremeno zadovoljiti ogromnu potrebu za stambenim prostorom.
Velesajam je postao pokretačem izgradnje čitavog novog grada. Izgradnjom Mostaslobode 1959. počelo je i njihovo međusobno povezivanje. Prostor prema Savi grad je ubrzano popunjavao. Sama je gradska uprava tome simbolički doprinosila preseljenjem u novu gradsku vijećnicu u današnjoj Vukovarskoj ulici. Izgrađeni su tiskara Vjesnika, zgrada Elektrotehničkog fakulteta, Pučkog učilišta, toplana...
Započelo se i s izgradnjom koncertne dvorane, palače pravde i zgrade političkih organizacija, poznatije kao "kockice". Razmišljalo se o izgradnji novebolnice na desnoj obali Save i gradnji RTV doma na Trnju. U takvoj masovnoj izgradnji potkrala su se i neka, ne baš sretna rješenja poput zgrade Željpoha ili Iličkog nebodera. Uređivala se i Medvednica, gdje je izgrađena prva skijaška žičara. Modernizirala se veza sa Samoborom poznatom Srebrnom strijelom.
Pripremala se i izgradnja autobusnog kolodvora u Držićevoj, putničke zgrade na aerodromu Pleso. Pokušalo se urediti i riječnu luku na Savi. Izgrađena je tramvajskapruga kroz Držićevu i Šubićevu. Zagrepčani su Holjevcu zbog svih zasluga 15. prosinca 1994. podigli spomenik na ulazu u grad preko Mosta slobode. Gleda, naravno, prema Novom Zagreb.
Posljednjeg gradonačelnika iz vremena Jugoslavije proslavila Univerzijada
Mato Mikić bio je gradonačelnik u dva navrata, od 1982. do 1983. i od 1986. do 1990. Taj drugi mandat je pamtljiviji jer zbio se u vrijeme Univerzijade 1987., kad je u Zagrebu izgrađen cijeli niz objekata značajnih i do današnjih dana. Upravo zbog toga je značajno ime, u ono vrijeme jako se teško uspijevalo organizirati taj izniman događaj, zaslužan da Zagreb dodatno ojača ulogu velegrada.
Konkretnije, uoči Univerzijade uređen je središnji gradski trg, Jarun, Šalata, kompleks Cibone, bazen na Mladosti, dvorana Sutlinska vrela u Podsusedu. Nažalost po njega, ekonomski problemi su se nastavili, kao i u cijeloj Jugoslaviji kroz posljednje desetljeće njena postojanja.
Naime, nezaposlenost se unatoč svim projektima i radovima nakon Univerzijade povećala na 17130 ljudi, tri tisuće više nego kad je preuzeo mandat 1986.
Branko Mikša zna što znači naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme
Zagrebom je od 1993. do 1996. vladao Branko Mikša, a može se slobodno kazati kako je to bilo jedno turbulentno razdoblje.
Još bolje rečeno, našao se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Domovinski rat išao je prema svom kraju, a Zagreb dobivao jedno novo ruho. I 1994. proslavio 900. obljetnicu.
Za njegova mandata izgrađeni su Importanne Centar, hotel Sheraton, uređen je Medvedgrad, preuređeni su Starčevićev, Tomislavov i Cvjetni trg, dovršena nova zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U te kratke tri godine dok je bio gradonačelnik uspio je ugostiti tad dva najmoćnija čovjeka svijeta - papu Ivana Pavla II. i američkog predsjednika Billa Clintona.
Ali, možda glavna stvar koja se zbila u Mikšino vrijeme zbila se u listopadu 1995., kad je grad spojen sa županijom pa gradonačelnik postaje i župan.
