Hrvatska, a i svijet oduševljeni su nevjerojatnim uspjehom hrvatskih liječnika koji su nakon 14 sati operacije uspješno odvojili sijamske blizanke. Valentina i Kristina su imale zajedničku jetru i dio tankog crijeva, a i rođene su prerano.
Prva je to tako izvedena operacija u svijetu i prva u kojoj su blizanci preživjeli. Sada pak svi čekaju izlazak iz bolnice djevojčica koje iznimno dobro napreduju u čemu veliku ulogu igraju sestre na neonatologiji zagrebačkog Rebra.
VEZANE VIJESTI
- Galerija: Pogledajte nove fotografije s operacije sijamskih blizanki!
- Liječnici koji su spasili sijamske blizanke: 'Djevojčice su stabilno i vjerujemo da će brzo kući'
- Ispovijest roditelja sijamskih blizanki: 'Kad smo ih vidjeli razdvojene, nismo znali kud bi koju'
"One kad osjete svoju mamu one se primire, umire i onda naše male divljakušice postanu pitoma dječica. Zato što i jesu takvi karakteri one su preživjele sve ovo, vjerujte mi zaista. Tu je trebalo puno snage, volje i mislim da je taj njihov temperament pridonio tome uz sav trud, medicinu i znanje da one to sve uspiju dobro napravit", rekla je Ana Habjanec, glavna sestra zavoda za neonatologiju.
Veliku ulogu igraju brižne medicinske sestre. Valentina i Kristina posebne su bebe, pa se jedna sestra skrbi samo o njima. Za djevojčice na odjelu kažu: nisu to pacijenti, to su naše bebe!
"Pa zvijezde su danas super, mama je došla u posjetu tako da smo danas mirnije. Valentina spava, ona se napapala očito jako dobro. Evo sad se protežem da pokažem koliko sam narasla. Pa malo bi mi već bilo vrijeme za slijedeći obrok. A Kristina se mazi s mamom pa se ni ne čuje za nju", rekla je Habjanec.
Medicinske sestre koje su radile tog dana nikad neće zaboraviti ushićenje na odjelu. Na pitanje kakav je bio osjećaj predati iz bez da znaju ishod, odgovorila je medicinska sestra Martina Čunčić Barukčić:
"Koma. Ne znaš kaj ćeš naći, ne znaš kako će to sve završit, prvi put radiš tako nešto u životu. Ja u svojih 20 godina staža nisam vidjela, ustvari jesam vidjela sijamske blizance, ali nikad ovako nešto: To je stvarno bilo jedno predivno i posebno iskustvo."
Nitko nije mogao garantirati da će uspjeti.
"Nismo znali jel ispravno u stvari činimo. Mi smo prepustili to njima, mi smo se molili da to dobro prođe. Dali smo sve u liječničke, ali i božje ruke...", rekla je majka djevojčica Marija Tambolaš.
"Zahvalni smo im do neba i do cijelog svog života, do cijelog svojeg života. I sad imaju strpljenja. Nekoliko puta kad smo naišli, a cure plaču pa vidim sestru da ih smiriva, nuna, ko' prema svojoj vlastitoj djeci se ponašaju."
Ta se briga itekako vidi. Djevojčice sada teže svaka ponaosob onoliko koliko su težile zajedno kad su došle na odjel. Ljubav uvijek da rezultat.
