Zbog trgovine organima stradavaju ljudi diljem svijeta, stradavaju migranti, Romi, djeca i siromašni. Ali problem je što u Hrvatskoj malo tko o tome išta zna. Ali zato postoji Lovorka Marinović. Dok je ona vodila Međunarodnu organizaciju za migracije Hrvatska je imala i kampanju protiv trgovanja ljudima.
U RTL Direktu je prokomentirala prvi slučaj iz hrvatske bolnice u kojoj se radila ilegalna transplantacija, ali i otkrila znači li to da je bilo i ranijih slučajeva o kojima samo ne znamo.
"Možemo sumnjati", kaže pa dodaje kako ovaj slučaj može ukazivati na druge brojke o kojima ne znamo. Čudni su ovo slučajevi, kaže, jer su čudno izašli u javnost, čudno je kako institucije reagiraju na njega. "Ministarstvo zdravstva kaže da je sve po propisima, ali sumnja postoji pogotovo jer je druga bolnica odbila to raditi. Ako dođe do toga da nemamo dovoljno dokaza da se dogodilo, to ne znači da ne postoji", tvrdi.
U ovom slučaju radi se o vozaču kamiona iz Srbije i pekaru s Kosova, a to je, kaže, tipični obrazac, odnosno da netko siromašan prodaje svoje organe nekome tko ima novac, kaže jer onaj tko nema ništa najčešće prodaje. "Postavlja se tu etičko pitanje možemo li mi, kao vlasnici svog tijela prodavati svoje organe", kaže. Sve međunarodne organizacije, govori, to definiraju kao najvećim kršenjem ljudskih prava.
I u ovoj problematici postoje ugrožene skupine, a to su ljudi u ratu, migranti, djeca koja nestaju, žene koje odlaze za poslom, a završavaju u rastućom svjetskom biznisu po zaradi.
Tvrdi pak kako kod nas nije bilo slučajeva trgovanja organima, ali poznat je slučaj u Kosovu gdje je bila otvorena klinika u kojoj se radila transplantacija. U vrijeme rata u Kosovu, srpska je država podigla istragu i slučaj o nestanku 300 osoba koje su iz kosova dovedene u sjevernu Albaniju gdje su poubijani i gdje su vađeni organi te unaprijed dogovorena prodaja u svijetu. "O tome je pisala Carla Del Ponte. UN je istraživao slučaj, Albanija nije dopustila ekshumaciju tijela pa je slučaj upao u zaborav", govori.
Kaže i kako se procjenjuje da se zaradi preko 2 milijarde dolara godišnje za pet organa koji su najčešći, a to su bubreg, jetra, gušterača, pluća i srce.
Iako u Hrvatskoj možda i nema toliko slučajeva trgovine organima, trguje se ljudima i to je posvuda oko nas, kaže. "Moramo isticati to", tvrdi pa dodaje kako ne voli govoriti o brojkama jer to ne znači da ih nije bilo više, a onda bi ti slučajevi prošli ispod radara.
Ovom problematikom se, podsjeća, u RH bavi uspostavljen sustav za suzbijanje trgovanja ljudima.
