Proživio je nekoliko ratova i 41 premijera, a svi su se godinama pitali koja je tajna njegove dugovječnosti. Prije šest godina Manolić, u svojoj 98. godini, podvrgnuo se sekvenciranju genoma. “Ipak spadam među neke od dugovječnijih ljudi u našim uvjetima pa su me vjerojatno zato i zapazili", kazao je Manolić.
Molekularni biolog Kristian Vlahoviček poslao je njegovu krv na analizu u Južnu Koreju, a zatim analizirao rezultate sekvenciranja. Zaključak je bio - Manolić je zdrav i vitalan čovjek.
"Gospodin Manolić ima dosta očuvan genom u smislu toga da nema puno mutacija i da nismo pronašli jako specifičnu ili opasnu mutaciju po njegov metabolizam", kazao je tada Vlahoviček.
To istraživanje je vrlo korisno jer rezultati govore o genetičkom naslijeđu osobe. U Skandinaviji sekvenciranje koriste za otkrivanje genetski nasljednih bolesti u vrlo ranoj fazi nakon rođenja.
'Sjećam se kad me majka dojila'
Manolić tako nije naslijedio nikakve loše gene, nego samo one dobre ili neutralne. Dobroj slici pripomogla je, uvjeren je, i prehrana od malih nogu.
"Dugo godina sam se hranio majčinim mlijekom, U kući je postojao mali tronožac na kojem je ona sjedila i mene dojila. To mi je ostalo u pameti. Ne mogu reći koliko mi je godina već bilo, ali vjerojatno mi je bilo već toliko da sam ja mogao dogurati taj stolčić do majke", prisjetio se svojedobno Manolić.
Odrastao je u Podravini u skromnim uvjetima. Kao dijete jeo žgance, kukuruzni kruh, malo masti. Konzumirao je pretežito kupus i grah, meso u svečanim prilikama, uglavnom svinjetinu.
"Sjećam se luka i poriluka. Puno smo to jeli, baš mi je bilo dosadilo. I kad je prvi snijeg pao ja sam se veselio sad luka neće biti. Međutim, baka koja je kuhala otišla je pa je snijeg odgrnula i luk izvadila ispod njega", ispričao je Manolić.
Prehodao tifus
Umirovljen je s 51 godinom. Tada je počeo kuhati za obitelj pa se malo udebljao, no uvijek je, istaknuo je, održavao dobru kilažu. Na meniju bi se nalazio krumpir, grah i puno povrća. Pušio je samo mjesec dana u životu, a jednom dnevno popio bi samo decilitar vina. Dok je bio u partizanima 1944. prevalio je desetke kilometara kroz snijegom prekrivenu Liku i to s temperaturom od 39 stupnjeva.
"Liječnik koji me je pregledao bio je doktor Pajo Gregurić koji je bio više političar nego liječnik tako smo ga mi shvaćali. Konstatirao je da je tifus ili gripa i na toj dilemi je to ostalo", kazao je.
Kasnije je zaključio da je prehodao tifus, a gripe se uvijek dobro čuvao, kao i koronavirusa. Prebolio ga je bez ikakvih velikih problema.
Josip Manolić nije imao nikakav tajni recept za dugovječnost. Vjerovao je da su za to zaslužni dobri geni i umjerenost u 'iću i piću'.
Na pitanje što bi savjetovao mladima kako održavati zdravo tijelo i zdrav duh, Manolić je rekao da prije svega treba steći znanje.
"Znanje se može steći praktičnim životom, radom, razgovorima, čitanjem knjiga i povezivanjem s drugim ljudima. Bitno je da mlad čovjek zacrta svoj put kojim će ići. Kod današnje mladeži ne vidim taj entuzijazam da zacrtaju svoj životni put još u srednjoj školi ili na studiju. Više manje ih vidim po kafićima. Čim dođeš u kafić nešto moraš konzumirati, a pitanje koliko srednjoškolac ili student, mlad čovjek, ima na raspolaganju da može konzumirati nešto što bi mu odgovaralo", kazao je Manolić te dodao kako treba poticati mlade na rad i stvaranje vlastitog puta.
