Prije 14 godina inženjerka građevine Iva Šnajder postala je ravnateljica Obrtničke škole u Požegi u kojoj se zaposlila još 1988. Bila su to neka bolja vremena kada je školom vladao žamor tadašnjih 647 učenika. No u prošlosti, kaže, ne treba živjeti.
- Hvalevrijedna priča: Oni su pronašli recept da povećaju interes za deficitarna zanimanja - evo kako
- Prosječna plaća od 1 000 eura u Hrvatskoj nije nerealna, ali pitanje je bi li zaustavila masovno iseljavanje
- SOR-ovcima raste 'plaća', a sad mogu i lakše naći posao, ali ta je mjera i dalje duboko problematična
Danas je učenika upola manje, a razredni odjeli sačinjeni su od
samo nekoliko djece. Ove su se školske godine tesari, kao
najtraženije zanimanje u području graditeljstva u čitavoj
Hrvatskoj, pokazali najmanje privlačnim učenicima i njihovim
roditeljima, jer u ovoj požeškoj, kao i mnogim drugim školama,
nije upisan ni jedan tesar. A za tu se djecu, još u školi, već
otimaju i stranci.
Ispod minimuma
''Nismo upisali ni jednog tesara, imamo po četiri zidara,
soboslikara, krojačice i osam stolara. Sve su to izrazito
deficitarna zanimanja na području Požeške županije, cijele
Slavonije, ali i države'', kaže ravnateljica Šnajder. Što se tiče
kuhara i konobara, također deficitarnih, upisana su samo dva
razredna odjela u kombinaciji kuhari i konobari - jedan u Požegi,
drugi u dislociranom odjelu u Pleternici. Prije se upisivalo do
40 učenika u jedan razred. Zahvalni su stoga što im Ministarstvo
obrazovanja omogućuje formiranje razrednih odjela koji su realno,
i svjesni su toga u školi, daleko ispod svih pedagoških minimuma.
Tako čuvaju i radna mjesta jednako deficitarnih nastavnika. I oni
se boje da bi mogli vrlo lako postati tehnološki višak.
''Sve su to deficitarna zanimanja obuhvaćena stipendijama, što
Ministarstva gospodarstva za JMO zanimanja u iznosu 900 kuna, što
hotelijera i Ministarstva turizma koje daju za ugostiteljska
zanimanja - ove godine to je 1.200 kuna. Naši učenici rade i
preko učeničkog servisa za početnu plaću na stručnoj praksi kod
tih hotelijera za 5.000 kuna, uz osiguran smještaj i obrok'',
ističe ravnateljica požeške škole, odnosno sve što se radi da se
podigne svijest o važnosti i potrebi takvih zanimanja. Ali -
interesa nema, piše
Glas Slavonije.
''Kao ravnateljica, odgovorno tvrdim da posla ima, ali rad nije
dovoljno vrednovan, i tu je problem interesa za upisom. Većini
roditelja bitno je da dijete nakon završetka škole ima osiguran
posao i solidna primanja, a sve više i da prima stipendiju
tijekom školovanja. Sve to i kod nas sada imaju - sustav se
uređuje, plaće rastu, posla ima, ali, nažalost, djeca se još
uvijek u školu upisuju da ne bi radila'', otvorena je
ravnateljica.
Šnajder ističe kako ju najviše žalosti vidjeti učenika koji je
svoj puni potencijal mogao ostvariti u strukovnom zanimanju, ali
je zbog negativnog stava u društvu i obitelji o takvim
usmjerenjima otišao u gimnaziju. Nakon završetka škole i
fakulteta postaje tek prosječan zaposlenik, a mogao je biti
izvrstan u nekom obrtničkom ili drugom zanimanju koja su danas
obezvrijeđena, smatra ravnateljica.
''Ni majstorska zanimanja danas nisu jednostavna. Tehnologije su
otišle u svim strukama daleko, a traži se i znanje stranog
jezika'', kaže Šnajder. Kaže kako sve više djece ostaje nakon
škole raditi u Slavoniji, mnogi odlaze i za roditeljima te braćom
i sestrama u Njemačku, Irsku, Austriju, ali sve su veća prijetnja
strani poslodavci koji vrebaju buduće zidare i tesare još dok se
još školuju.
''Poslodavci iz Nizozemske i drugih zemalja zovu i žele
uspostaviti kontakt s našim učenicima kako bi ih, kad završe
školu, odmah zaposlili'', dodaje ravnateljica, rekavši nam kako
ostaje suzdržana glede toga pitanja. Koliko je školi teško
privući učenike, jednako je toliko teško tu djecu nakon
školovanja danas i zadržati u Hrvatskoj.
Stoga je još jedan apsurd što se, istovremeno, dok stranci
vrebaju i mame naše mlade velikim plaćama, drastično povećavaju
kvote za uvoz strane radne snage za radnike sa zanimanjima kakva
se u toj požeškoj školi obrazuju. Zidari, tesari, armirači,
stolari, limari, dimnjačari, automehaničari, instalateri
različitih vrsta, uz kuhare, konobare i slastičare, na popisu su
zanimanja i obrazovanih programa za koje Hrvatski zavod za
zapošljavanje i u 2019. godine preporučuje ovlaštenima povećati
kvote i stipendirati.
Moguće rješenje
No, tu škole baš i nemaju nekog utjecaja, napominje ravnateljica
Šnajder. Ali vjeruje da postoji rješenje za popravak situacije,
premda bi to rješenje mnogi mogli nazvati preradikalnom
mjerom.
''Što se tiče strukovnog obrazovanja prošla sam sve etape. Otkako
sam se kao profesorica zaposlila u školi osamdesetih godina, mogu
reći da je napredak velik, ali kroz projekte koje smo nedavno
provodili shvatila sam da je potrebno odlučiti se na velike i
bolne rezove koji će donijeti rezultate - dakle, školovati
onoliko kadrova za koliko postoji potreba te kada se gasi
određena industrija u zemlji, omogućiti radnicima
prekvalifikacije za onim za čim postoji potreba, tj. da ne bi
gubili poslove'', smatra ravnateljica Šnajder.
Velik je problem, kaže, a o čemu se i na roditeljskim sastancima
razgovaralo u više navrata, jest činjenica da mnogi u Hrvatskoj
ne pristaju raditi poslove kakve rade kada odu u inozemstvo. A
vrijeme je da se nešto poduzme u konačnoj promjeni svijesti ljudi
i predrasudama o tome da ne mogu i ne moraju svi biti odlikaši,
gimnazijalci i visokoobrazovani, da društvo tako ne može
funkcionirati. Najbolje to vidimo na aktualnoj situaciji na
tržištu rada.
- Mislim da smo presiromašni da ostavljamo baš sve na izbor djeci
i roditeljima, a bez bodovnog praga za upis u škole, rušimo i
visoko obrazovanje u nekoj bliskoj budućnosti - upozorava
ravnateljica požeške obrtničke škole.
HZZ u Preporukama za obrazovnu upisnu i politiku stipendiranja u
2019. kao najčešća deficitarna zanimanja ističe trogodišnje
strukovne programe - slastičar, kuhar, konobar, mesar, pekar,
tesar i zidar, a od četverogodišnjih tu su medicinske sestre,
odnosno medicinski tehničari opće njege.
