Već je opće poznato kako je hrvatski zdravstveni sustav u lošem stanju. Mnogo je onih koji je bore za stavljanje potrebnih lijekova ili pomagala na listu HZZO-a. U slučaju osoba s amputacijom, problem je u tome što se osjećaju kao da su na kraju liste prioriteta, a pomagala koja im se nude spremna su za muzej.
Osoba robuje pomagalu umjesto da bude zamjena za udove
Razgovarali smo s Udrugom osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije koji su nam kazali kako su analizom ustanovili kako su mnoga ortopedska pomagala na HZZO-ovoj listi veoma zastarjela.
''Analizom smo ustanovili da na popisu ortopedskih pomagala HZZO-a nalazi 40 pomagala koja pripadaju povijesnom muzeju, a ne suvremenoj listi pomagala. Pomagala ne zadovoljavaju potrebe zaposlene osobe, aktivnih ljudi, tinejdžera, roditelja, i drugih. Te se osoba prilagođava, točnije robuje pomagalu umjesto da je pomagalo zamjena koja nadomjesti udove tako da je život osobe najsličniji životu prije traume/amputacije. Osam godina bezuspješno pregovaramo s HZZO i ostalim donositeljima politika da se osuvremeni lista pomagala, ali bez imalo sluha s njihove strane'', kazala nam je Ana Sršen, predsjednica Udruge amputiranih Zagreb (UAZ).
U Hrvatskoj se osobe s amputacijom još ne mogu opskrbiti mikroprocesorskim komponentama uz objašnjenje da su skupa, a bioničke komponente nitko ni ne spominje.
Svedeni na pomagala od prije 20 godina
''Tako smo najčešće svedeni na mehanička pomagala koja su u nekih slučajevima zadnji put uvrštavana na listu HZZO-a prije više od 20 godina. Nitko ne uzima u obzir da je život sa zastarjelom protezom daleko skuplji za zdravstveni sustav i društvo u cijelosti. Na listu pomagala treba uvrstiti suvremene proteze (jedinice koljena i stopala) kako bi osobe mogle živjeti stilom kojim su živjele prije amputacije'', kazala nam je Sršen.
Tvrde kako im HZZO ne pomaže adekvatno jer ih se ne upućuje u specijalizirane zdravstvene ustanove u kojima se izrađuje proteza i prolazi škola hoda s istima, već se nerijetko događa da protetsko pomagalo dobiju na kućnu adresu i bore se sami sa sobom.
''Trebali bi poboljšati praćenje osoba s amputacijom kako bi se smanjile pogreške i ozljede koje mogu nastati neadekvatnom protezom bez škole hoda'', naglasio je Vedran Ružić, član UAZ-a i glavni fizioterapeut KBC Zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala.
UAZ je u suradnji s partnerima prikupio podatke koji odnos hrvatskog zdravstvenog sustava prema osobama s amputacijom zaista posramljuje.
Ako ste osoba s amputacijom, u Slovačkoj i Češkoj imate mogućnost opskrbe s bioničkim komponentama tj. pomagala pokreće moždana aktivnost. Potrebno je mišljenje od tri različita doktora specijalista te sam korisnik mora biti aktivan i zaposlen. Dodatna olakotna okolnost je ako osoba ima djecu. I zemlje u okruženju su nerijetko ispred nas. Tako se u Makedoniji na listi njihovog zdravstvenog osiguranja već neko vrijeme nalazi mikroprocesorsko koljeno.
Za gornje ekstremitete u Sloveniji zdravstveno osiguranje pokriva bioničke komponente do 18 godine života. Kasnije također postoji mogućnost opskrbe, ali ide po posebnom postupku
''Zaključak ovog istraživanja je da je Hrvatska na samom dnu opskrbe s protezama. Cilj rada udruge je upravo promijeniti ovu činjenicu da osobe s amputacijom u Hrvatskoj koriste odavno zastarjela pomagala'', rekla je Sršen.
Najzapostavljenija su djeca rođena s nedostatkom uda
Osim što Hrvatska zaostaje za drugim europskim zemljama, osobe s amputacijom ne nailaze ni na adekvatnu psihološku pomoć. Nakon amputacije, u bolnicama moguće je dobiti konzultativnu psihijatrijsku pomoć na zahtjev pacijenta ili prema preporuci liječnika. Međutim, pojašnjavaju nam iz UAZ-a, radi se u većini slučajeva o psihički zdravim osobama koje su suočene s visoko stresnim ili traumatskim događajem koji im mijenja život, sliku o sebi, često i karijere. I ne treba im psihijatrijska pomoć, već psihološka u prilagodbi na novonastale okolnosti.
Osobe s amputacijom tretira se jednako kao i prije 30 godina. Dobivaju protetska pomagala koja su unutar pravilnika HZZO-a i ne postoji nikakva mogućnost napretka, a protetika i moduli proteze su u zadnjih 15 godina uvelike napredovali.
''Protetika je sada zaista su u mogućnosti pružiti osobama s amputacijom povratak u gotovo normalan život, a to u konačnici znači i zapravo smanjenje troškova unutar sustava zdravstvene zaštite'', izjavio je Ružić.
Problematično je i to što su najviše zapostavljena djeca koja su rođena s malformacijom uda ili udova (nedostatkom uda – ruke i/ili noge) koje zapravo liječnici obiteljske medicine, a ponekad i razni specijalisti ne znaju kamo uputiti, iako zapravo u Republici Hrvatskoj postoji ustanova – Klinički zavod za rehabilitaciju i ortopedska pomagala, KBC-a Zagreb, u Božidarevićevoj ulici u gradu Zagrebu gdje se djeca s tim invaliditetom prate i opskrbljuju ortoprotezama i protezama za ruke i noge od najranije dobi.
''Kod osoba s amputacijom kvaliteta života nakon amputacije uveliko ovisi o adekvatnoj protetičkoj opskrbi i dobroj prilagodbi na proteze. Nažalost zdravstveni sustav ne prepoznaje potencijal prilagodbe osoba s amputacijama u tim slučajevima i proteze dostupne preko HZZO su zastarjele i ne prate suvremene trendove u protetici. Pri tome ne govorimo o najsuvremenijim bioničkim protezama, već o mikroprocesorskim protezama koje su u svijetu i u Europi standard. Nažalost, taj je standard u Hrvatskoj nedostupan'', pojašnjava Ružić.
''Ukoliko znamo da postoje pomagala koja mogu nadomjestiti 70-80% funkcije amputiranog uda, i da se radi o razumnom trošku kad se u obzir uzmu svi benefiti - manje padova, manje bolova u leđima, manje bolovanja, brže i adekvatnije uključivanje u svakodnevni život i svijet rada, onda je jasno da smo mi kao skupina gotovo potpuno zanemareni u zdravstvenom sustavu. Plus psihološka podrška koje nije dostupna'', naglašava izv. prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta i predsjednica NO UAZ-a.
No unatoč problemima s kojima se suočavaju zbog HZZO-a, UAZ je prije pandemije u suradnji s Grawe Hrvatska kupio šest sportskih proteza za djecu i mlade kako bi im omogućili da sudjeluju u nastavi TZK i bave se sportsko rekreativnim aktivnostima.
''Pozivamo roditelje djece s oštećenjem donjih udova, a koji bi željeli koristiti takva pomagala da nam se jave u Udrugu'', kazala nam je Sršen.
