''To je taj čip u našoj glavi, navikli smo na ekstremne
situacije. Normalno je da doktor ide u bolnicu, ovo je
preozbiljna situacija'', rezonira
radiologinja Franka Jelavić-Kojić,
koja je u potresu u Zagrebu u nedjelju ostala bez svojega doma.
Već sutradan je bila na radnom mjestu u bolnici Sveti Duh, gdje
obavlja dužnost v.d. voditeljice Odjela za opću i mobilnu
radiologiju. Radi u šihtama od 24 sata.
VEZANE VIJESTI
U samo desetak sekundi ostala je bez krova nad glavom u stanu na
Strossmayerovom trgu u samom središtu Zagreba, koja je dio
glasovite Lenucijeve potkove i zaštićeni spomenik kulture nulte
kategorije.
''Ovaj udarac je za mene prestrašan. Nisam ga očekivala jer sin
ima bolesno dijete i svi smo bili orijentirani na tu bitku'',
kazala je liječnica, koja se prisjetila kobnog jutra i svojeg
ustajanja 10 minuta prije potresa: ''Krenula sam staviti kavu kad
je grunulo''.
U očaju je promatrala kako se ruši cijeli tavan, krov stana,
zidovi i prozori sa svih strana. Pa ipak - iako je u nedjelju
izgubila dom, u ponedjeljak je bila na radnom mjestu u
bolnici Sveti Duh: ''Iako se bolnica obnavlja i imamo minimalno
prostora, iako moramo raditi na distanci zbog korone, svi doktori
normalno rade. To je taj čip u našoj glavi, navikli smo na
ekstremne situacije. Normalno je da doktor ide u bolnicu, ovo je
preozbiljna situacija: vidjeli ste kamione s mrtvima u Italiji.
Naš sustav je dobro organiziran da se, ako poštujemo stručnjake,
možemo izvući''.
Apelira da se građani i građanke striktno drže mjera opreza i
uputa stožera: ''Imam sreću da su moja djeca velika i da
imamo gdje biti, u situaciji kada drugi ljudi nemaju, ja imam
luksuz. Na meni je zato da idem na posao u bolnicu i da pomažem
drugima. I kći mi ondje radi kao liječnica, mi doživljavamo Sveti
Duh svetom bolnicom. Cijela je moja obitelj tamo rođena, ja i
moje sestre, moja djeca i njihova djeca''.
No, požrtvovna i skromna liječnica nije sve otkrila, ali jest
poruka koju je
Večernjem listu poslao njezin najmlađi sin. "Molim vas da
naglasite, jer ona o tome ne želi uopće govoriti, da se mama
odmah nakon potresa htjela javiti u bolnicu i biti na
dispoziciji te se vratila u zgradu i po stariju susjedu u
podrum u trenutku kada je ponovno treslo. Ovaj tjedan će tri puta
biti dežurna, dan ranije je već bila od sedam ujutro do
idući dan u sedam ujutro i tako ponovno u petak i u nedjelju.
Sada smo kod seke privremeno, a sa zgradom što će biti, vidjet
ćemo, svjesni smo da ima ljudi koji su i u goroj situaciji i da
im je i nužnije i hitnije potrebna pomoć i zbog potresa i zbog
virusa".
