Psi laju, karavane prolaze. Samo što psi u vinkovačkom skloništu, kažu prvi susjedi - laju od boli.
"Psi se svakodnevno međusobno kolju, svakodnevno proživljavaju drame i traume i mi zajedno s njima svjedoci smo užasnog klanja u boksevima. Znači gdje pas psa kolje", priča nam Tihana Fiolić, voditeljica jahanja u Konjičkom klubu Satir iz Vinkovaca.
Sve se to, tvrde u konjičkom klubu, događa u šinteraju koji zbrinjava pse lutalice na području Vinkovaca i u okolnim mjestima. Sve su prijavili policiji, koja je u nadzor poslala veterinarskog inspektora.
"Od 17 sati kad je policija izašla, do sutradan kad je veterinarski inspektor izašao, a to je protek nekih 16 sati, nitko se nije pojavio i pružio pomoć psu koji je ležao ranjen u tom boksu", kazuje nam Ante Lovrić, predsjednik Konjičkog kluba Satir.
No policija kao i inspektor nisu utvrdili nepravilnosti. Tako
stoji u očitovanju Grada Vinkovaca koji je
tvrtki Tip-Tip izdao koncesiju. prema kojoj za
zbrinjavanje pojedinog psa plaća 2.500 kuna.
"Utvrđeno je da nema elemenata iz prijave o narušenosti dobrobiti
životinja, niti su utvrđeni znakovi borbe pasa u skloništu",
izjavili su nam iz Službe za informiranje Grada
Vinkovaca.
Kamere se nalaze u svakom boksu i može se pratiti što se događa sa psima. U skloništu je 60-ak pasa, smješteni su u bokseve s kućicama i ograđenim vanjskim prostorom. Vlasnik odbija napade.
"Kolju li se psi ili ne, ja to nemogu reći jer nismo imali takvih prizora. Da se psi znaju potući u grupi, to je sasvim normalna pojava", rekao nam je Ilija Stević, vlasnik higijeničarskog servisa Tip-Tip.
On tvrdi da svakog psa prije dolaska u sklonište pregleda veterinar. Potom ga smještaju u karantenu i nakon deset dana ga stavljaju među druge pse.
"Ja njega razumijem da mu psi smetaju koji zalaju kad konj trči, to je sasvim normalno, ali to ja ne mogu spriječiti", pravda se Stević.
Iz Udruge za zaštitu životinja kažu kako psima ne mogu pomoći jer nemaju kako, no da su htjeli surađivati.
"Mi na sreću ili nažalost to nismo vidjeli ni čuli, jer ne znam ni kako bi mogli. Pokušali smo nekakvu suradnju u počecima. No nama nikad nije bio dopušten pristup ovdje. Htjeli smo čak na nekakav način volontirati ili prošetavati pse, ali, evo, nije se uspjelo realizirati", izjavila je Ružica Minić iz Udruge za zaštitu životinja Rocco Vinkovci.
Možda se uspiju strasti smiriti radi dobrobiti pasa koje su vlasnici izbacili na ulicu i ovo im je jedini dom – kakav god da je. Imaju hranu, vodu i krov nad glavom, a sada i pojačani nadzor te skrbi.
