''Lopove! Lopove!'' – tim je riječima prolaznika uoči ispitivanja u Rijeci dočekan bivši predsjednik Uprave Uljanika Anton Brajković.
Jedan po jedan s licama na rukama stizali su uhićeni na ispitivanja koja su ukupno trajala sedam sati. Zbog velikog broja uhićenih, za neke nije bilo mjesta u županijskom državnom odvjetništvu pa su ispitani u Općinskom.
Većina uhićenih branila se šutnjom.
''Treba reći da naš klijent, taj čovjek tvrdi da je donosio ispravne poslovne odluke, s najboljim namjerama i ciljevima koji su trebali biti dobri za Uljanik", kazao je Goran Marjanović, odvjetnik Antona Brajkovića.
Dok su njihovi šefovi davali iskaze, radnici su bili na putu za Pantovčak. Traže pomoć, ali i odgovore koje godinama nisu dobili.
Novci su plovili čudnim putevima, znaju to i radnici.
Radnici Uljanika i 3. maja u očekivanju tužne sudbine (PIXSELL)
"Mogu vam reći najbizarniji primjer. Tamo gdje se trebalo ugraditi čeli debljine devet milimetara, ugradilo se sedam milimetara. Upozoravali smo na takve stvari i pranje novca preko kooperacije, ali nije bilo sluha", kaže Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata.
A to je samo dio onoga što se događalo u Uljaniku, no nakon uhićenja curi sve više detalja.
Krajem 2017. iz 3. maja koji grca u dugovima u Uljanik putuje zajam od 523 milijuna kuna. Država daje jamstvo za kredite od milijardu kuna kako bi se gradili novi brodovi, no uprava tim novcem dovršava stare zaostale poslove. 52 milijuna kuna 3. maj daje Uljanik Plovidbi. Tu su i 104 milijuna kuna koje je 3. maj potraživao od Uljanika, a oni su im “uvalili” poslovne udjele na dva broda opterećena hipotekama banaka.
"Nitko se ne tereti da je izvan sustava Uljanika izvukao jednu jedinu kunu. Nego se radi o kaznenim djelima gdje se tvrdi da je unutar sustava došlo do oštećenja neke tvrtke unutar samog sustava", kaže Ante Nobilo, odvjetnik Giannija Rossande.
Odnosno – 3. maj je potopljen da bi se spasio Uljanik.
Anto Nobilo, Uljanik
Gianni Rossanda i njegov odvjetnik Ante Nobilo (Goran Kovačić/PIXSELL)
Nizbrdo je krenulo kada su se spojili - samo dva dana prije ulaska u Europsku uniju kada je Branko Grčić (SDP), tadašnji potpredsjednik Vlade 28. lipnja 2013. kazao: "Možemo objaviti kraj početka novog doba hrvatske brodogradnje i to je definitivno naš zajednički uspjeh".
Samo još te godine Uljanik je poslovao u plusu - od 100 milijuna kuna. Sada je jasno da je spajanje bila kobna greška. Brodogradilišta su u tišini tonula sve do 2017. kada je Uljanik zatražio 90 milijuna eura za sanaciju. To izaziva zanimanje ministra financija Zdravka Marića i potpredsjednice Vlade Martine Dalić, koja početkom studenoga 2017. godine govori: "Slijedom nalaza državne revizije Ministarstvo gospodarstva je zatražilo provođenje revizije kako bi se ustanovilo tijek novca i način korištenja subvencija i novca iz državnog proračuna".
Državnom odvjetništvu poslala je još 2017. izvješće o nenamjenskom trošenju državnih sredstava u 3. maju.
Ali, država nastavlja davati novac.
'Dosad smo platili dvije milijarde 545 milijuna kuna u 2018., a već su se ta plaćanja nastavila i u 2019. Tijekom siječnja plaćeno je 250 milijuna kuna dodatnih po protestiranim jamstvima. Dakle, dolazimo do nekih 2,8 milijardi kuna što je na tragu onoga što smo mi originalno procijenili kada je cijela ta kriza izbila", kazao je početkom veljače 2019. godine ministar financija Zdravko Marić.
Tim novcem očito se nije dobro poslovalo.
Je li premijera Andreja Plenkovića dočekalo oglasiti konačno potonuće? (Nel Pavletic/PIXSELL, Dusko Marusic/PIXSELL)
Društvo Hrvatska brodogradnja Jadranbrod je tijekom perioda restrukturiranja vršila nadzor i izvještaje dostavljala Ministarstvima gospodarstva i financija: "Karakter podataka o kojima se izvještavalo, kao i ugovorne obveze ne dozvoljavaju Društvu Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d. javno iznositi svoje nalaze niti zaključke o pojedinim stavkama provedenog nadzora".
Ako su izvještaji upozorili na stvarno stanje, onda smo ovaj kriminalistički film trebali gledali puno prije, a ne kada je brodogradnja već doživjela brodolom.