Negdje u ovo vrijeme, prije šest godina, Makedonija, danas Sjeverna Makedonija, bila je u potpunom rasulu. Desetine tisuća ljudi demonstrirale su na ulicama, a vladajuće strukture zarobile su državu. Sudstvo, policija, vojska, mediji bili su pod opsadom, tajne je službe vodio premijerov bratić. Unatoč tome što Sjeverna Makedonija broji tek nešto više od dva milijuna ljudi, vladajuća partija VMRO-DPMNE bila je jedna od po broju članova najvećih i najbogatijih u Europi.
Premijer Nikola Gruevski i njegova klika kontrolirali su i dogovarali kriminal koji je sezao od najmanjeg i najbizarnijeg do pljački zbog kojih su zadužene generacije Makedonaca. Tako su primjerice na dan izbora sabotirali liftove – kako se građani iz socijalističkih nebodera, mahom stariji i skloniji ljevici, ne bi mogli spustiti na glasanje. Međusobno su se dogovarali oko provizija za gradnju autoputa koji su radili Kinezi. Javnost je tako slušala, jer snimke njihovih međusobnih razgovora su dospjele u javnost, kako je pet posto provizije primjereno i kako će od Kineza uzeti 25 milijuna eura.
Nekad je nemoguće odstraniti tumor
Bilo je nemoguće očekivati da će sudovi, premreženi premijerovim ljudima od vrha do dna rješavati ovakav kriminal u koji su i sami upleteni. Makedonija je, uz snažnu angažiranost međunarodne zajednice (čitaj: Amerike i Zapada) odlučila formirati Specijalno javno tužiteljstvo – tijelo izdvojeno iz okupiranog sustava, kojeg nije bilo moguće operirati i odstraniti tumor.
Premijer Gruevski je osuđen, pa je pobjegao u Mađarsku. Njegovi ljudi su također obuhvaćeni procesima, a u međuvremenu su izgubili i izbore. Cijela epizoda sa Specijalnim tužiteljstvom odradila je početni dio posla, koji je u okviru tužiteljstva i pravosuđa kakvo je tada postojalo bio nemoguć. Na kraju je i šefica tog Specijalnog tužiteljstva završila u zatvoru zbog toga što je, prema presudi, uzela 1,55 milijuna eura od jednog od najbogatijih Makedonaca kako bi mu olakšali poziciju u njegovu slučaju.
Tko je, zapravo, skupio dokaze protiv Mamića?
Hrvatska je jučer saznala kako je Zoran Mamić, koji je nakon pravomoćne presude slobodno putovao svijetom, podnio zahtjev za služenje kazne u BiH, čiji je državljanin. Hoće li on i njegov brat Zdravko ikada odslužiti i dana zatvora nije poznato. U ovom je trenutku svakako vjerojatnije da neće – već će sudovi u susjednoj BiH zaključiti kako tu nije bilo kaznenog djela prema njihovim zakonima. Koliko uvjerljiv stariji brat Mamić može biti, mogli su se uvjeriti osječki suci koji su mu sudili, a nakon što su ga ipak preveslali i osudili i čitava hrvatska javnost. Danima uz hešteg reforma pravosuđa Zdravko Mamić objavljuje bizarne i nevjerojatne anegdote svog druženja, putovanja i čašćenja sa sucima iz Osijeka.
U slučaju Mamić potrebno se vratiti na početak. Tko je uopće prikupio dokaze koji su doveli do osuđujuće presude najpoznatijoj nogometnoj braći u Hrvatskoj, barem kada je riječ o menadžerskoj strani. Na kriminalne radnje ovog dvojca upozorio je američki FBI, a Mamića je istraživao porezni USKOK. Ovo su tijelo za praćenje mafije i financijskih kriminalaca osnovali premijer Milanović i njegov ministar financija Lalovac uz snažnu podršku izvana (čitaj Amerikanaca i Zapada).
U međuvremenu, s dolaskom HDZ-a na vlast, porezni USKOK je rasformiran. Vladajući su tumačili da je ojačan, no činjenica jest da su se ključni ljudi ovog tijela utopili u bespućima hrvatske birokracije. Tako je završila slavna epizoda dosad najučinkovitijeg tijela progona otkad je neovisne Hrvatske, elitne porezne postrojbe koja je otkrila muljaže teške 2,1 milijardu kuna.
Danas se Hrvatska nalazi u situaciji u kojoj joj se kriminalci otvoreno rugaju. Ako su dovoljno moćni i umreženi, gotovo je sigurno da neće biti osuđeni, a ako čak i budu, mogu odlagati kaznu do unedogled ili pobjeći u BiH. Hrvatsko je pravosuđe toliko premreženo kadrovima kojima, budimo blagi, jer baš ovih dana dolazi vijest kako je aktivno 924 tužbi protiv novinara i izdavača, osuđivanje kriminalaca ne ide najbolje.
Tektonska, devastirajuća korupcija
Tektonska korupcija za naše je društvo potpuno devastirajuća iz dvaju razloga. Prvo, osiromašuje ga. Drugo, i bitnije, djeluje pogubno na društvenu klimu. Stvara se opravdan dojam kako se u Hrvatskoj isplati samo kriminal, kako nitko tko je ukrao neće biti osuđen i kako onaj tko je osuđen, ako je dovoljno moćan, neće biti zatvoren.
Upravo zbog toga Hrvatskoj je danas potrebno Specijalno tužiteljstvo. Svi županijski, vrhovni i visoki kazneni sudovi ne mogu odraditi posao zbog kojeg su tu. To su posljednjih 30-ak godina revno dokazivali. Kadrovske promjene čine se nemogućim – promijenit ćemo šefa Vrhovnog suda, ali će ostalih sto ljudi ispod njega ostati isti. Promijenit ćemo i njih, ali će drugih tisuću ostati isti i tako dalje.
I svi će ti, isti ljudi, revno raditi na cilju da se ne dogodi ništa i da se očuva ovakav poguban status quo kakav su godinama marljivo gradili. Ogolimo stvari do kraja: Ovaj sustav ne kažnjava one koji rade zlo. Kada društvo izgubi osjećaj da će onaj tko radi dobro biti nagrađen, a onaj tko radi zlo kažnjen, propada.
Hrvatska više nema vremena za čekanje, situacija je dramatična i kozmetička reforma pravosuđa neće biti dovoljna. Potrebno je ustrojiti tijelo po uzoru na makedonsko Specijalno tužiteljstvo ili porezni USKOK kakav je nekad postojao koje će neovisno o šumi hrvatske birokracije moći raditi svoj posao. Jer u toj šumi, uvijek će biti onih koji svjesno gradili baš ovaj i ovakav sustav i koji će svaki proces zaustaviti, sabotirati i usporiti.
Urednički komentar redakcije Net.hr-a.
