Već dva tjedna traje unakrsna vatra predsjednika Republike i ministra obrane. Rezultiralo je traženjem dvije ostavke, jednog opoziva, a sve je začinjeno i brojnim uvredama.
Od psihijatrijskog slučaja, lažova, opušaka do otkrivanja lošeg stanja u hrvatskoj vojsci. To je u krivu, tko u pravu i kako bi sve moglo završiti u studiju RTL-a Danas komentirala je bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor.
Bili ste premijerka i surađivali prvo s predsjednikom Mesićem onda i Josipovićem, krenimo od kraja priloga - je li suradnja Milanovića, Hranja i Banožića više uopće moguća?
Radi se samo i isključivo o mogućoj suradnjii Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. O tome će se raditi i sljedeći tjedan, dakle, 9. studenoga, na sjednici Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ako oni uspiju sniziti strasti, ja bih preporučila, i to prije sjednice Vijeća, da se nađu i popiju kavu, u simboličnom smislu, da sve moguće krune ostave izvan te prostorije. Budući da se taj sastanak održava u prostorijama Vlade, možda bi bilo dobro da gospodin Plenković nazove predsjednika države i kaže: "Možeš li doći pola sata prije?" Tako bih ja učinila.
Što mislite što je s pozicijom ministra Banožića? Jesu li uopće bitni svi ostali sudionici, osim Plenkovića i Milanovića?
Vratimo se malo u prošlost, pogledajmo širu sliku. Dakle, u vrijeme predsjednika Tuđmana jest politički sustav bio drugačiji, polupredsjednički. Međutim, sasvim svejedno predsjednik je imao najviši i najveći legitimitet kao što ga ima i predsjednik Milanović, izabran s najvišim mogućim brojem glasova i od tuda zapravo izviru najviše problemi, predsjednik koji ima najveći legitimitet, ali i male ovlasti koje su iznimno važne. Dakle, u područuju sigurnosti, vojske i vanjskih poslova. Ako se sjetimo vremena predsjednika Tuđmana, neki ministri obrane su trajali i po 15-ak dana. No, sasvim je bilo nezamislivo zbog tog velikog legitimiteta tadašnjeg vrhovnog zapovjednika, pa i u vrijeme Mesića, pa i u vrijeme Josipovića, da netko pozove na ostavku ili smjenu, odnosno da ga nazove psihijatrijskim slučajem.
Mislite li da će Plenković doista smijeniti Banožića zato što to traži Milanović?
Naravno da u ovom trenutku neće. Međutim, sasvim je izvjesno da je gospodin Banožić dosta slaba karika u ovoj Vladi i da upravo taj očito teško razriješiv sraz između njega i načelnika Glavnog stožera, kojeg također Banožić ne može smjeniti niti Vlada, nego to mogu samo učiniti zajedno predsjednik države i Vlada. Kao što zajedno mogu odlučivati o tajnim službama. Međutim, sjetimo se, bivša predsjednica RH je, kao što znamo, sama pokušala smijeniti šefa tajnih službi i bilo je velikih okapanja s predsjednikom Vlade. Na početku svoga mandata napisala je pismo predsjedniku Vlade da mora otići. Dakle, nije to nešto novo, ali način na koji se međusobno politički časte je sasvim neuobičajan.
Hoće li se netko ipak morati povući?
Sasvim je sigurno da na toj sjednici pred puno ljudi oni neće moći izlađivati te odnose, a ta netrpeljivost je neka vrsta političkog prezira koju imaju Milanović i Plenković jedan prema drugome. Mora se i može zatomiti zato što treba uzeti u obzir jednu jako važnu činjenicu, ako ne bude izvanrednih parlamentarnih izbora, oni će još pune tri godine morati surađivati i odlučivati o nizu drugih važnih stvari.
Izbor veleposlanika je isto tako na čekanju. Kako se to može razriješiti?
Upravo tako da počnu razgovarati, jer iznošenje imena ovih spomenutih veleposlanika je jako naštetilo tim ljudima. To se ne radi. S tim imenima se ne nabacuje tako u javnosti. Ja sam surađivala s dva predsjednika. Sa Stipom Mesićem sam 2005. u predsjedničkoj kampanji imala težak sraz, ali mnogi su mi govorili kad sam postala predsjednica Vlade, ti ćeš sada imati pravi okršaj s Mesićem. Međutim, tih šest mjeseci je bilo odlično. S druge strane mnogi su se pribojavali kada odem na Pantovčak, nakon odlaska Sanadera bez objašnjenja ja sam morala prikupiti 76 potpisa i ići predsjedniku Mesiću da mi da mandat, da će komplicirati davanje mandata. U politici nakon najvećih okršaja i nakon najteže mržnje, ako ste odgovorni za državu, morate naći načina kako surađivati.
Jesu li svi akteri koji su spominjani, odgovorni?
To ćemo vidjeti već 9. studenog, u utorak. S predsjednikom Josipovićem sam se uvijek mogla dogovoriti i sjesti na kavu. U zadnjoj godini kad sam ja tražila sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost oko nekih informacija u vlasništvu medija, nešto vrlo delikatno, mi smo zajedno stali pred novinare i dali izjave. To preporučam predsjedniku Zoranu Milanoviću i premijeru Andreju Plenkoviću. To bi sjajno dijelovao na hrvatsku javnost pogotovo kada se borimo s koronom.
