Marina Lovrić Merzel večeras spava u Remetincu. Nekoć moćna sisačka županica, koju su zvali ženskim Bandićem, a koja je prijateljevala sa vrhom SDP-a osuđena je na 7 godina zatvora.
Nekad najmoćnija žena Siska koja je voljela skupe automobile,
luksuzne zabave, a voljela je i trošiti novac Sisačko-moslavačke
županije. Sada, Marina Lovrić Merzel ide u Remetinec na sedam
godina.
"Pokazala je na koji način se političar nikako ne smije ponašati.
Ide i do onih najsitnijih sramotnih i jednostavno rečeno
neshvatljivih zlouporaba kartice Sisačko-moslavačke županije",
kaže Vjeran Blažeković, sudac Županijskog suda u
Zagrebu.
U privatne svrhe. Novac je trošila na zabave, jela je i pila na
račun županije, fiktivno je zapošljavala rodbinu i
prijatelje.
Primila je mito od 100 000 eura i to pokušala prikriti kupnjom
stana u Diklu na nećakovo ime. Pet milijuna kuna preplatila
je zgradu Hitne pomoći, poslugu na vlastitoj svadbi je naplatila
Hrvatskim šumama, a 164 000 kuna privatnih troškova platila je
službenom karticom. Bivša SDP-ova zvijezda kriva je po svim
točkama optužnice.
"Jedinstvena kazna zatvora od sedam godina nam se čini preblaga",
smatra zamjenik ravnateljice USKOK-a, Vjekoslav
Tolnaj.
Kazna zbog koje je pustila suzu.
Remetinec joj nije nepoznat. Pet mjeseci je tamo provela 2014.
kada je prvi put uhićena. Pisalo se da je čak tražila da joj iz
zatvora omoguće telefonski poziv tadašnjem premijeru
Zoranu Milanoviću, no njenom zahtjevu nije
se udovoljilo.
"Jedino mjesto gdje ću ja dokazati svoju nevinost je sud",
pričala je Lovrić Merzel u rujnu 2014. godine.
I nije to jedini put da je Merzel uvjeravala u svoju nevinost.
"Sve dok dišem posljednji trenutak, borit ću se za istinu, a
sigurno dokazati da sam radila u skladu sa zakonima", govorila je
u lipnju 2015.
"Kada već u javnosti budete osuđeni, kada vas se prikaže u
najmanju ruku čudovištem, onda znate kako to izgleda. To svakom
normalnom čovjeku nije jednostavno", rekla je u listopadu
2014.
Zato normalnom čovjeku nije normalno da županica troši milijune
jedne od najsiromašnijih županija u Hrvatskoj i to ne kako bi
poboljšala život svojih građana.
"Ja od svoje plaće mogu platiti sve ono što meni treba", kaže
Lovrić Merzel.
A trebalo joj je puno. DORH je istraživao je li županijskim
novcem platila luksuzni Audi i svoje plastične operacije, no za
to na kraju nije optužena.
"Ja nisam učinila ništa što nisu učinili moji drugi kolege
župani. Neki čak voze po dva automobila i puno skuplja nego ja",
rekla je.
"Ona je personifikacija svega onoga lošeg u lokalnoj politici.
Nije bez razloga nosila nadimak ženski Bandić. Ona je
osjećala takvo samopouzdanje, takvu nedodirljivost jer njoj je
ipak kum bio tadašnji ministar financija Slavko
Linić, prijateljevala je s Mirandom
Mrsićem koji je također bio ministar. Bila je cijenjena
i voljena u SDP-u kao nekad Milan Bandić jer je donosila
glasove", objašnjava Ivan Pandžić, novinar 24
sata.
Na njene proslave dolazili su predsjednici, a prva afera koja ju
je uzdrmala bila je afera Audi iz 2013.
"Ja sam sigurna da sve što radim imam podršku svoje stranke i
premijera jer sve radim po zakonu i imam povjerenje i stranke i
građana i sigurna sam u pozitivan ishod", rekla je.
Od spremačice u bolnici, preko butika s turskom odjećom, do
županice. Navodno je imala zahtjeve kakve najčešće čujemo kod
hollywoodskih zvijezda. Svako jutro kao županica tražila je buket
svježeg cvijeća na stolu, a na pladnju narezane kriške svježeg
ananasa. Marina Lovrić Merzel jedna je od najvećih afera SDP-a,
nešto kao Josipa Rimac HDZ-u.
"Josipa Rimac se iz lokalne politike uspjela progurati na
nacionalnu razinu i onda je na nacionalnoj razini razgranala te
korupcijske pipke. Marina Lovrić je bila skromna žena, sa
skromnim počecima. Ona je krenula, možemo to otvoreno reći, kao
švercerica robe iz Turske i polako se uspinjala i zadovoljila se
tom svojom županijom, pod navodnicima svojom. Tako da je ona
napravila ono što je Josipa Rimac napravila na nacionalnoj
razini", kaže Pandžić.
Presuda još nije pravomoćna, ali ako i kada bude Marina Lovrić
Merzel ostat će bez stana u Zadru, možda i kuće u Sisku. A ovo
je, uz Sanadera, najveća dosuđena kazna za
primanje mita.