Je li ministar branitelja Tomo Medved i ove godine dežurni u Banskim dvorima ili je ta čast ovaj put dopala nekom drugom bliskom suradniku premijera Andreja Plenkovića nemamo pojma, ali znamo da je Vlada definitivno otišla na kolektivni godišnji odmor. Razmilili su se što po obali što po kopnu kao da je sve u Hrvatskoj u najboljem redu i nemamo nikakvih razloga za brigu.
Suša zbog koje ćemo se i prije nego smo mislili suočiti s nestašicom hrane i vode, energetska kriza i(li) podivljala inflacija očito nisu nešto zbog čega bi se dežuralo u Banskim dvorima ili, ne daj bože, odustalo od odmora. Uostalom, ti problemi pogađaju najširi krug građana i poduzetnika, ali ne i pripadnike političkih elita, pa nema razloga da ovi potonji rade prekovremeno. Ili uopće.
Iako inače novozaposleni kod novog poslodavca barem šest mjeseci ne mogu na godišnji odmor, to pravilo ne važi i za upravo imenovane ministre pa su na ladanje otišli i vladini novaci za gospodarstvo i financije Davor Filipović i Marko Primorac. Prije godišnjeg nisu nam pokazali da imaju bilo kakav plan za suočavanje s plamtećom krizom. Kad god se spomenu energetska, prehrambena ili financijska kriza, njihov šef Plenković samo kratko odgovori da je sve pod kontrolom, da je kriza globalna, da je vlada uvijek pomagala građanima i gospodarstvu i da će to ponovno činiti prema potrebi.
Što ako rekordne turističke prihode pojede rekordna inflacija?
Sve dok je rekordnih prihoda od turističke sezone kojima će se kupovati saveznici i socijalni mir, premijer misli da nema razloga za brigu. No, hoće li to i ovaj put biti baš tako? Što ako rekordne prihode pojede rekordna inflacija?
Prije ljetnog raspusta, Plenković i Filipović su nam predstavili preporuke za energetske uštede u kojima se prvenstveno od kućanstava i gospodarstva očekuje da štede, dok se za javni sektor preporuke svode na kampanju „podizanja svijesti zaposlenika o odgovornoj potrošnji energije na radnom mjestu“. Kao da kućanstva i gospodarski sektor već dulje vrijeme ne šparaju gdje mogu i gdje stignu ne bi li preživjeli i kao da javni sektor već odavna ne zna što to znače riječi „odgovorno“ i „štedjeti“.
Prije odlaska na godišnji odmor novinari su ministra Filipovića pitali i koje su njegove smjernice za industriju ovisnu o plinu, s obzirom na izvjesnu nestašicu tog energenta zbog rusko-ukrajinskog rata, ali ministar Filipović, naravno, za njih još uvijek smjernica nema.
I kako to obično kod nas biva, preporuke za štednju odnose se na šparanje na gorivima, na hlađenju i grijanju na plin i struju, ali rješenja za one koji se griju na drva - čak polovina hrvatskih kućanstava - vlada naprosto nema. Cijene drva za ogrjev i peleta otišle su u nebo, a nema nikoga tko bi pružio i riječ utjehe onima koji će doslovno osiromašiti ne bi li osigurali dovoljne zalihe za grijanje ove zime.
Suše i nestašice vode
Ako vas pak brinu rekordna suša i nestašica vode, znajte da vam je premijer poručio kako je „važno da vodu trošite odgovorno i racionalno“. Recimo, kao Hrvatske vode koje upravljaju, pogađate, vodnim dobrom naše zemlje. Toliko su štedljivi da smo pri samom europskom dnu u javnom navodnjavanju iako smo u samom europskom i svjetskom vrhu po posjedovanju vodnih dobara i pitke vode. Hrvatska navodnjava samo 2,5 posto poljoprivrednih površina.
Nijedan od naših nacionalnih problema nije od jučer, ali cijena višedesetljetnog nerada i nereda mogla bi za većinu hrvatskih građana ove jeseni biti previsoka jer nismo mi dobro stajali ni prije klimatske krize praćene rekordnom sušom, požarima, nestašicom vode i hrane; ni prije rata u Ukrajini i zveckanja oružjem oko Tajvana ili koronakrize.
Kritično je, međutim, što ni u ovim tjeskobnim vremenima, u kojima su strah i neizvjesnost pravilo a ne iznimka, nemamo vladu spremnu na stvarne promjene, vladu koja bi odavala dojam da ima bilo što osim protokolarnih samohvala i plana da plana - nema.
